Vinarija mađarske vinske legende Attile Gerea nije daleko od Osijeka, njegov golemi kompleks u središtu Villanyja, u kojem su luksuzni hotel, restoran s vrhunskom kuhinjom kojeg je Gault&Millau nagradio sa 14 bodova, spa, vinska terapija, a nađe se tu i dobrih vina, od Osijeka je udaljen tek nešto više od 50 kilometara. Stoga, nije bilo puno dvojbe gdje sa suprugom otići na ugodni i ukusni ručak kojim bi obilježili 10. obljetnicu braka, koji je 29. rujna 2006. godine započeo “sudbonosnim DA” izrečenim na brodu u Kopačkom ritu. Ako je prvih 10 godina braka i proteklo u oporavku od vožnje turističkim brodom, siguran sam da ćemo drugo bračno desetljeće odmarati od ručka u Gereovoj Manduli (po naški – bademu!).
Attila Gere, ponajveći mađarski vinar, po profesiji je šumar, a vinima se počeo baviti 1979. godine. Tad se, naime, oženio! Ozbiljnije i profesionalno krenuo je u vinsku priču tek krajem 1980-ih godina. Imao je tek nešto više od hektara vinograda na poziciji Csillagvölgy, a većinu je grožđa otkupljivao. Prvi je uopće u Villanyju 1987. godine počeo buteljirati tamošnje vino, a gotovo sve je uspijevao prodati u Belgiji, Švicarskoj i Njemačkoj. Svoj prvi pansion otvorio je 1991. godine i time je, usporedo s vinskom, počeo razvijati i svoju ugostiteljsku i hotelijersku priču. Godinu kasnije, 1992., udružio se s poznatim austrijskim vinarom Franzom Weningerom s kojim je razvio zajedničku etiketu Gere&Weninger. Također, 2010. godine je s Vilmosom Schubertom osnovao još jednu vinariju u Villanyju, a to je ono prekrasno zdanje prvo s desne strane glavne prometnice, kojom se ulazi u tu mađarsku vinsku prestolnicu. Sa Schubertom Attila Gere pod etiketom Gere&Schubert proizvodi samo svježa vina od grožđa s odličnih pozicija iz Villanyja.
Već 1994. godine, u svojevrsnom vinskom blitzkriegu, sve je iznenadio uspevši se na vinski vrh i osvojivši laskavu titulu vinara godine u Mađarskoj. Početkom dvadeset i prvog stoljeća, 2002. godine izgradio je novu vinariju, velebno zdanje na ulazu u Villany, odmah pored Sauske i preko puta Wunderlicha. Nekoliko godina kasnije, 2008., izgradio je i hotel Crocus s restoranom Mandula, kao i wellnes centar s mogućnošću vinoterapije i kupke od frankovke.
Ima svojih oko šezdeset hektara, a s Weningerom još oko deset hektara vinograda na najboljim villanyskim pozicijama – Kopár, Konkoly, Ördögárok i Csillagvölgy. Uglavnom se orijentirao na francuske sorte, no zasadio je i stare autohtone mađarske sorte bakator, purcsin, csóka, balafánt, kékbajor, s kojima se uglavnom igra, kao što je od stranih i zanimljivih sorata posadio tempranillo i barberu.
Prije nešto manje od deset godina “stidljivo” je na tri hektara započeo organsku proizvodnju, a samo dvije godine kasnije Attila Gere se u svim svojim vinogradima te u vinariji odlučio samo na taj način proizvodnje vina. Prema mišljenju vodećih mađarskih vinskih kritičara, Attila Gere je od svih značajnih predstavnika prve generacije “crvene revolucije” iz Villanyja (József Bock, Ede Tiffan) napravio najveću karijeru.
Nekome će možda zvučati čudno, ali Attila Gere do 1978. godine nije popio ni kap vina. Bio je osvjedočeni pivopija! S druge strane, zna se da ni Robert Parker, svjetski vinski autoritet bez presedana, također do studentskih dana nije pio vino, nego se gušio u Coca Coli.
Iz hrvatske perspektive predobro zvuči kad se čuje da je najveći mađarski vinar, nekada i sam aktivni nogometaš, veliki zaljubljenik u Hrvatsku i hrvatski nogomet te da ne propušta gotovo nijednu utakmicu hrvatske reprezentacije i Dinama na maksimirskom stadionu. Premda nije u cvijetu mladosti, ne napušta nogometno igralište i zabavlja se kao vratar mađarske vinske nogometne reprezentacije.
Za zaljubljenike jazza Attila Gere je posljednjih pet godina sinonim za tu vrstu glazbe čiji najistaknutiji svjetski interpretatori su tamo gostovali.
Prije tri godine smo bili u njegovoj Manduli na proslavi 21. godine plodne suradnje Attile Gerea i Francza Weningera. Proslava je bila naslovljena “20 + 1” i, u stvari, bila je to ponovljena proslava njihovog godinu dana ranijeg “okruglog” jubileja koji, zbog loše izabranog termina u jeku poslova u vinogradima, nije tada uveličalo puno ljudi.
A legenda kaže da je Franz Weninger 1992. godine, spavajući u Gereovom pansionu, zaboravio ponijeti ključ od ulaza u kuću te je u povratku na -11 stupnjeva Celzija čekao čitav sat da mu netko otvori vrata. I tako je krenulo prijateljstvo i partnerstvo koje svake godine na tržište izbaci stotine tisuća vrhunskih vina od kojih su neka, poput Kopra ili Cabernet Franc Selectiona, najbolje što nudi Villany.
Na proslavi “20+1” u restoranu Mandula, pred 60 gostiju, svirao je svjetski ugledni saksofonist Tim Ries, poznat i kao saksofonist Rolling Stonesa, koji je svirao i s Paulom Simonom, Sheryl Crow, Stevieom Wonderom ili David Lee Rothom, a glazbenu potporu pružala su mu trojica sjajnih glazbenika iz svjetske atrakcije, East Gipsy Banda.
U Manduli sam svaki put imao savršeni ručak ili večeru, bilo da je u pitanju bila pržena guščja jetra u rižotu s kikirikijem, celerom, lješnjakom i tartufima ili zečji rillette s pirjanom marelicom, prženim oraščićima, pjenicom od rabarbare i domaćim kruhom sa sjemenkama grožđa ili, pak, “sushi”, odnosno paprika s rižom prelivena gazpachom ili “tartarski trio” – maslina s narančom, govedina s kaparom te riblji tartar s uljem od sjemenki grožđa ili pileća prsa u umaku od kave i servirana s jakobovim kapicama, maslacom od kikirikija te cvjetačom ili flambirana pačja jetra s orahom i kikirikijem ili hrskavi buncek s pirjanim kupusom u bijelom vinu i grahom i slatkim krumpirom ili pečena patka s prženim krumpirom i lukom te savijačom od crvenog kupusa…
Uvijek sam odlazeći iz Mandule govorio da sam tamo doživjeo organoleptički orgazam te da je Mandula zasigurno izvan Budimpešte prvi restoran koji će u Mađarskoj zadobiti Michelinovu zvjezdicu.
Mandulin kuhar Kozma Szabolcs ni ovaj put nas nije razočarao, no iz njegova repertoara spomenut će tek aranžman predjela Villany Falatok, ovčjeg sira, koji je za naš stol došao na vilicama koje su bile postavljene u drvene vile, koje su, opet, zaštitni znak Villanyja.
Ono što mi je izmamilo novi uzdah je lakoća kojom Attila Gere svaki put izvuče neki novi as iz rukava, da se slučajno ne bi opustili i ušli u neku dosadnu kolotočinu tijekom boravaka u njegovom vinskom carstvu. Novost su mjesečne vinske degustacije probranih vina iz njegova arhiva. Dok su u kolovozu, primjerice, na raspolaganju za kušanje bila “vina iz berbi za četiri zvjezdice”, rujan je bio predviđen za kapitalna vina iz njegovog cijelog vinarskog opusa.
Prvo je na kušanje došao hárslevelű iz 1993. godine, uslijedili su Válogatás Járdovány 2009, Kárpát Cuvée 2007, syrah iz magnuma iz 2006. godine, cabernet sauvignon iz 2000., Selekcija cabernet franc iz magnuma iz 1999, a vrhunac je bila njegova bordoška kupaža Kopár Cuvée 2003. Pritom smo dobili još priliku kušati njegovu kupažu Attila…
