U mojim Pločama postoji pogrebno poduzeće koje je vlasnik nazvao – Mrtav – hladan! Dugo godina službeni slogan te posmrtne pripomoći bio je: “Vaše je samo da umrete, sve ostalo je naša briga!” U godini velikog Hajdukova jubileja, proslave stotog rođendana voljenog kluba, ni duhoviti Miro Zubac, vlasnik posmrtne pripomoći Mrtav-hladan, nije mogao izbjeći euforiju koja je zavladala Dalmacijom. Zadržao je ime firme, ali promijenio je slogan. Novi, prigodni slogan tako je postao: “Samo Hajduk živi vječno, svi ostali su moji!”
Pregledavajući nedavno vrlo zanimljivu internetsku stranicu Hajdukov kolekcionar (http://www.hajdukovkolekcionar.com), strastvenog hajdukovca Andreja Koraća Koga, nemalo sam se iznenadio shvativši da su različiti hrvatski vinari za različite obljetnice više od trideset puta svoja vina darivali Hajduku.
Hajdučkom ludilu tako nisu odoljeli Zlatan Plenković, Antun Plančić, Pavo Miličić, Ivan Volarić (Frajona), Slobodan Čapin (Erdutski vinogradi), Kutjevo d.d., a Saša Senjković, nova mlada vinska zvijezda iz bračke Dračevice, ujedno i bivši nogometaš Hajduka, tek je posljednji u nizu. Saša je na sve tri svoje vinske uspješnice (Bosso, Bročka rič i Spoža) iz berbe 2011. dao otisnuti grb Hajdukova kolekcionara i tristo boca poslati svom rođaku Andreju Koraću Kogu za njegovu impresivnu stalnu izložbu Hajdukove memorabilije.
Hajdučko vinsko ludilo pokrenuo je svojedobno Antun Plenković za Hajdukov devedeseti rođendan. Napravio je oko petsto boca Zlatnog otoka i Zlatnog plavca.
Naša vinarija od 1990. godine praktički financira lokalni nogometni klub Južnjak. Bili smo u dobrim odnosima s Hajdukom i vrlo često smo im bili sparing partneri u pripremnim razdobljima. A i u našoj konobi događale su se ključne stvari u dogovaranju pretvorbe Hajduka. Znate, kad me pitaju zašto sam se odlučio neka svoja vina napraviti u čast neke Hajdukove obljetnice, odgovorim vrlo kratko: ‘Hajduk mora živjeti!’, priča Zlatan Plenković.
Isto razmišlja i Pavo Miličić, jedan od četvorice najvećih peljeških proizvođača vina. On je također za Hajdukovu obljetnicu, 100. rođendan voljenog kluba, darivao klubu nekoliko stotina boca – Dingača!
Ivan Volarić iz vinarije Frajona iz Malinske na Krku može se pohvaliti da je najviše različitih etiketa ukrasio bojama Hajduka. On svake godine za Hajdukov rođendan unatrag deset godina izbacuje na tržište neku seriju vina. Tako se Hajduk, zahvaljujući Frajoni, može pohvaliti i sa žlahtinom napravljenom u njegovu čast, ali i s merlotom i – pjenušcem!
Mislim da svatko tko navija za Hajduk mora napraviti neki sličan potez. Za naša vina darovana Hajduku dobili smo odlične reakcije. Hajduk je klub koji se voli, a naša vina su dokaz te ljubavi, priča Ivan Volarić.
Kad sam Slobodana Čapina, glavnog enologa Erdutskih vinograda, upitao koji su razlozi naveli tog vinarskog giganta s istoka Hrvatske da etikete nekih od svojih najboljih vina ukrasi bojama Hajduka, odgovor je bio nedvosmislen:
Ja sam Dalmatinac rodom iz Imotskog, nećak Damir Čapin mi je igrao u Hajduku, od rođenja sam hajdukovac…, zar trebam išta više navesti!? I uvijek su to bila probrana, najbolja vina iz aktualne berbe. Doduše, nisu to bile neke velike količine, možda paleta vina po obljetnici, ali uvijek smo to radili od srca, priča Slobodan Čapin.
Tako je Hajduk, zahvaljujući Erdutskim vinogradima, počašćen graševinom i chardonnayom, a zagrebačka Torcida je, pak, od nepoznate vinarije (barem nije istaknuto na etiketi!) otkupila određenu količinu rajnskog rizlinga te tom izrazito kontinentalnom sortom dodatno prisnažila priču o sveopćoj podršci klubu iz Splita.
Hvaranin Antun Plančić prvi je i zasad jedini vinar koji je vina s Hajdukovim znakovljem vidio i kao mogućnost zarade voljenog kluba. Naravno, i svoje zarade! Isto su nanjušili i trgovci te se, nažalost, izvanredna ideja razvila u prodaju dosta skupih deset tisuća boca plavca malog i bogdanuše s etiketom – Naprid bili!
Kad sam napravio vina iz te vrhunske serije Naprid bili, mogu reći da sam u tom trenutku bio najsretniji Dalmatinac. Znate, svaki Dalmatinac drži do svoje dvije svetinje, a to su plavac mali i Hajduk. A ja sam s Naprid bili uspio te dvije svetinje staviti pod isti krov, priča Antun Plančić.
S malim vremenskim odmakom Plančić smatra da je projektu Naprid bili najveća prepreka bila cijena, jer su svi htjeli neku ekstradobit pa se u određivanju cijene malo previše kalkuliralo.
I cijena je ušla u razred između 50 i 70 kuna po boci što je za Torcidu ipak bilo previše. Možda bi u budućnosti trebalo razmišljati da to budu jeftinija vina koja će u konačnici biti primjerenija konačnim kupcima toga vina, a to su navijači i ljubitelji kluba. I pritom dodati još jednu ekskluzivnu seriju punjenja s vrhunskim vinima i ekskluzivnijim bocama koja će više biti suvenirskog tipa, smatra Antun Plančić.
Ovaj ugledni hrvatski vinar smatra da je Hajduk jednostavno – brand, te da bi se na temelju Hajdukovih simbola i amblema mogla osmisliti čitava paleta proizvoda. A s prodajom tih proizvoda Hajduk bi mogao godišnje uprihoditi značajna sredstva za funkcioniranje kluba. Nešto slično na ovim prostorima rabi jedino Crvena zvezda koja, tvrdi Plančić, “preko trideset posto svojih prihoda ostvaruje na prodaji više od 180 artikala sa svojim znakom, od dječjih pelena do piva i vina”!
Čekam da se Hajduk konsolidira pa da se priča Naprid bili pokrene na puno ozbiljniji način, priča Planćić.
A vina iz Hajdukova kolekcionara? Hoće li se ikada popiti? Vlasnik kolekcije Mario Koljatić i njegov prijatelj Andrej Korać Kogo tvrde da će vina popiti kad Hajduk osvoji Ligu prvaka.
S obzirom da je takva mogućnost malo vjerojatna, vina iz naše kolekcije najvjerojatnije će zauvijek ostati tek izložbeni primjerci, kažu Andrej i Mario.
Pritom su pozvali sve kolekcionare i vinare koji eventualno posjeduju Hajdukova vina koja oni nemaju u svojoj kolekciji da im se jave, pošalju fotografije i podatke o svojim primjercima.