Tko je dobio više – hrvatska vinska scena dolaskom Jo Ahearne na Hvar ili West Ham sa Slavenom Bilićem? Na ovo naoko nepovezano pitanje može odgovoriti samo netko tko u sebi spaja ljubav prema Hvaru, vinima i West Hamu. Možda je takvih i više, ali pouzdano znam da je samo jedna žena ta koja se uklapa u zadane gabarite. A to je baš Jo Ahearne, master of wine, Engleskinja koja je nakon vinskih skitanja po cijelom svijetu, rada za Harrods i Marks & Spencer, butique vinarije Charles Melton i Pipers Brook, ali i “nešto veće” Jacobs Creek i Hardys, odlučila skrasiti se na Hvaru i baš u Hrvatskoj napraviti svoje prvo vino. Koja čast Hvaru, koja čast Hrvatskoj, koja čast plavcu malom kojeg je, eto, Jo odlučila “staviti u istu rečenicu” s legendarnim Barossa Shirazom, vinom koje je ta ugledna i visoko cjenjena enologinja doživjela kao svoje ponajbolje vinsko iskustvo.
Nadam se, i to vrlo skoro, da će plavac mali doživjeti međunarodnu slavu Barossa Shiraza. A to ne znači da sam ja shiraz zaboravila, za sljedeću berbu ću se itekako potruditi pronaći u Hrvatskoj dobro grožđe te sorte, kaže Jo Ahearne u razgovoru kojeg nam je dogovorio njezin dobar prijatelj i, kako on tvrdi, “čovjek koji ju je sve naučio o vinu” Dražan Dennis Šunjić Grof. Naravno, to je bila samo Dennisova šala…
Dolaskom na Hvar Jo nije odlučila samo uživati u ljetnom sunčanju. Štoviše, odmah je zasukala rukave i, kako kaže, “uz Božju pomoć” odradila prvu berbu u vinogradarski izuzetno lošoj 2014. godini.
No, ako preživite najgoru berbu u povijesti, tada bi sve poslije toga trebalo biti OK. Moja druga berba 2015. godine bila je puno bolja.
Za svoju prvu berbu privremeno se bila skrasila u kutu podruma Andre Tomića, a sa svojim domaćinom nije razgovarala ni na hrvatskom ni na engleskom nego na – francuskom jeziku. Prošlog proljeća je, kaže, “napustila dom” u Andrinom podrumu, ali je i dalje ostala s njim u izvanrednim odnosima. Štoviše, ne skriva oduševljenje bliskom suradnjom koju trenutno s njim ima u “vrlo zanimljivom projektu proizvodnje pošipa”.
Andro Tomić, kao i njegova djeca Sebastijan i Janica, ostaju moja neprocjenjiva potpora i ništa ne bih mogla napraviti bez njihova vođenja kroz birokratske procedure. Uz njih se učim poslovanju! Kod njih punim u boce svoje vino, a ustupili su mi prostor za spremnike za prošlu berbu.
A i znanje o plavcu malom, koji ju je toliko zaintrigirao, postaje sve veće. Kaže, “velika stvar oko vina je da nikada ne prestaje njegovo izučavanje, a kad kreneš od potpuno nepoznatog grožđa onda je to još jedan veći skok kojeg moraš napraviti”.
Međutim, plavcu malom pristupam na isti način kao i svakoj drugoj lozi. Sve ovisi o taninima, pH vrijednostima i dubini okusa. U vinogradu provodim jako puno vremena prije nego odlučim o pravom trenutku branja grožđa. Ove godine sam, primjerice, s nekih dijelova vinograda grožđe pobrala puno ranije kako bih dobila više svježine u vinu, a sljedeće godine ću tako učiniti u puno većoj mjeri.
I dok svjetska vinska javnost s velikim nestrpljenjem iščekuje njezin prvi hrvatski vinski prvijenac od plavca malog, Jo je nedavno na Pink Dayu, festivalu ružičastih vina u Muzeju Mimara u Zagrebu predstavila svoj prvi, još uvijek nedovršeni, rose od – darnekuše.
Pitao sam je zna li da na Hvaru egzistira i sorta prč te je li naučila značenje te riječi…
Prč sam probala nekoliko puta i sviđa mi se, ali ne znam njegovo značenje. Je li to ima neke seksualne konotacije? Tek nedavno sam saznala da darnekuša ima turske korijene te da znači partijanje, što mi je cool. A onda mi je netko rekao da darnekuša znači puno više od samog partijanja, da je to veliko partijanje pred nastanak potpunog ludila.
Pitati Jo Ahearne o razlozima koji su je naveli da doseli u Lijepu našu vjerojatno je nešto najiritantnije što je netko može pitati. Pratim njezine objave na facebooku i, iskreno, posramim se kad shvatim koliko ljudi izvan Hrvatske više vole i cijene Hrvatsku od samih Hrvata. Kod Jo Ahearne je zaljubljenost u Hrvatsku nevjerojatna, gotovo iracionalna, u svakom slučaju toliko afirmativna da bi profesionalni promotori Hrvatske slobodno nju mogli nagrađivati i sponzorirati zbog svega što čini.
Kad bih od svakoga tko me pita za razloge dolaska u Hrvatsku uzela samo kunu… normalno, ovo se odnosi na upite iz Ujedinjenog Kraljevstva nakon što im pokažem fotografije na kojima se vidi kako je Hrvatska budalasto lijepa zemlja. No, istina je da kad sam došla posjetiti vinski festival Dalmatian Wine Expo u travnju 2014. godine pozvali su me sa skupinom novinara u obilazak dalmatinskih vinarija. Tada sam shvatila koliko se vinogradari bore prodati svoje grožđe. Novca nemam toliko da bih kupila zemlju, a studirala sam vinarstvo te radila više od 10 godina u Australiji gdje je jako raširena kultura kupovanja grožđa od vinogradara. Stoga sam vrlo logično pomislila kako bih ja mogla od njih otkupiti grožđe! Neka vina od plavca malog su me bila impresionirala i uzbudila me spoznaja da bi mogla napraviti vino sa cvjetnim aromama i taninima barola, kao i bogatstvo i intenzitet amaronea, i to u istoj regiji – od iste sorte.
Bio je to svojevrsni kopernikanski obrat, jer je prije nešto više od 10 godina, kad je prvi put turistički došla u Hrvatsku na praznike, pila gotovo isključivo – pivo!
Istina je i da sam krenula piti vino. No, često u restoranima, kad zatražite “vinsku kartu”, ponudi vam se “crveno ili bijelo” te vam se na stol donese neko jeftino kućno vino. Ponekad to vino bude i dobro, ali najčešće je oksidirano, hlapivo ili nešto još gore. Razumijem ekonomiju takvog postupanja – uzgajaš grožđe i praviš vino u garaži te ga prodaješ svojim gostima i za njega dobiješ više novca nego da si ga punio u butelje. No, posljedica takvog ugostiteljskog pristupa je da svi turisti počnu razmišljati da takvo vino predstavlja kraj u kojeg su došli i nitko od njih onda neće ni pomisliti kupiti butelju vina za ponijeti kući. A da ne govorimo da turistima po povratku u svoje zemlje neće ni pasti na pamet pitati svoje trgovce zašto nemaju vina iz regije u kojoj su bili na odmoru. To je začarani krug!
Što se onda tako dramatično promijenilo da je od ignoriranja vina u lokalnim konobama došla do odluke da upravo u Dalmaciji okuša sreću s plavcem malim i napravi svoje prvo vino. Kaže da je tijekom svog drugog posjeta Dalmaciji dobila pravi uvid u raznolikost i kvalitetu vina kušajući “odgovarajuće” kapljice koje joj, nažalost, nisu bile dostupne kao turistu.
Kao netko tko ne dolazi iz obitelji ili zemlje s vinskom tradicijom znala sam da ću svoje vlastito vino morati napraviti negdje u inozemstvu, samo je bilo pitanje – gdje. Hrvatska me zavela svojom ljepotom i neko vrijeme sam logično odlučila provjeriti kakve su komercijalne mogućnosti proizvodnje vina na Hvaru. Prije pet godina možda se i ne bih odlučila na ovaj rizik. Ali, kako je postajala sve veća međunarodna žeđ za manje poznatim autohtonim sortama i vinskim regijama, tako je i moja odluka dobila puni smisao.
Kad je dovezla na Hvar svoje prve bačve i u njih na spavanje pretočila svoj prvi plavac mali, kad se nasnimila zalazaka Sunca koji iz njene kuće izgledaju spektakularno, kad se nadivila surovom kontrastu mora i strmine na kojoj su njezini vinogradi, e tada je Jo mogla na Hvaru nastaviti strastveno pratiti aktivnosti svog omiljenog kluba, West Ham Uniteda, kojem je na poziciju glavnog menadžera došao Dalmatinac Slaven Bilić. Ili, kako bi ga ona nazvala – “božanski Bilić”!
Znam da sam bio pročitao njezinu objavu na Facebooku kojom je tražila rješenje za gledanje utakmice koja se igrala tu subotu, a u pitanju je bio susret West Hama i Sunderlanda, kojeg sada trenira Sam Allardyce, bivši trener njezinog West Hama. Tko joj je draži – Sam Allardyce, Slaven Bilić ili, pak, Harry Redknapp? Pitanje je bilo kao da sam je pilio tupim nožem…
To je kao da me pitate koje dijete mi je najdraže! Harry je Harry i njega ću uvijek voljeti bez obzira na sve. Veliki Sam nas je vratio u Premiership i održao u ligi. A Bilić nas je doveo do vrata Europe. A ako to i ostvari, onda ću se izjasniti za Bilića, pogotovo što je splitsko dijete. A problem s praćenjem utakmica na televiziji nisam riješila, osuđena sam još uvijek tužno čitati “live” komentar utakmice na internetskoj stranici The Guardiana.
Jo Ahearne ima naviku, naravno, kad je u Londonu, 2-3 puta godišnje otići na neku od West Hamovih utakmica na Boleyn Ground. Kad je bila školarka rijetke su bile utakmice koja je propustila. I nije nimalo oduševljena što će njezin West Ham svoje domaćinske utakmice umjesto na Upton Parku igrati na Olimpijskom stadionu.
Plašim se da će se bitno promijeniti ozračje. Upton Park je vrlo intimno igralište, navijači su vrlo blizu igračima i to se odražava na terenu. Prostor između navijača i igrališta na novom stadionu će biti problem koji će se poglavito odraziti na manjim utakmicama kad tribine ne budu ispunjene do kraja.
Jo Ahearne ne zna da su neki od njezinih dalmatinskih vinskih kolega vrsni nogometaši, poput Saše Senjkovića s Brača ili Tončija Marijana i Vjekoslava Vujnovića s Hvara, ali, tvrdi, potrudila se da i njezin novi dom diše nogometom. Postala je sponzor malonogometašima na lokalnim međuseoskim turnirima, a njezina vinarija Jo Ahearne Vino najboljima daruje janje za roštilj!
Na Hvaru joj nedostaje londonska raznolikost hrane i kultura, a, premda “uživa u samoći i čistoći zemlje”, zaželi se buke i vreve velikih gradova. Potrebu za takvim stvarima nadoknađuje odlascima u Zagreb gdje obilazi umjetničke galerije, pokušavajući naučiti što više od hrvatskoj umjetnosti, i kino dvorane.
