U kutu kušaonice vinara Danijela Kraljevića u Farnažinama nedaleko Umaga stoji bajs ili – istarsko violončelo. Djelo je to posljednjeg istarskog samoukog graditelja Otavija Štokovca Rapatočkog iz Kolara na Grožnjanštini. Taj pomalo smiješni instrument s dvije žice od goveđih crijeva, ugođene u kvintama, i gudalom nalik pili, vjerojatno dugo nitko nije naštimao. A zasigurno ni zasvirao. Danijelu Kraljeviću bajs naslonjen na zid tek je ukrasni predmet. I jasan pokazatelj da u toj kući ima pjesme. Neki bi ustvrdili da Danijel Kraljević godišnje ima razlog barem dva puta slaviti – na Vinistri i na Danima masline. Čovjek jednostavno ne može odlučiti želi li biti samo vinar ili maslinar. Odgovorio je solomonski. U podrumu je napravio vinariju, a na katu uljaru.
Baš prije nekoliko dana bio sam s nekim bioenergetičarom koji tvrdi da imam dosta bioenergije! Možda je odgovor u tome, možda zato sve stignem. A možda i zato što sve ima svoju sezonu. Sezona je kad se bere grožđe, kad se pretače, kad se prave masline… Nisam od onih koji završetkom radova u podrumu razmišljaju malo o odmoru, priča Danijel Kraljević, javnosti poznatiji jednostavno kao – CUJ.
Naime, nadimak CUJ, koji je pretvorio u brand, došao je od poštapalice djeda Augusta “Cuj, da ti rečen”, kojom je započinjao svaku rečenicu, a značio je: “Čuj” ili “Poslušaj”. I tako je svakodnevno i svakosatno odzvanjanje “Cuj”, “Cuj”, “Cuj”…, Danijel po ulasku u vinski posao odlučio ostaviti kao svoju prepoznajnicu koja će ga uvijek podsjećati na korijene i obiteljsku tradiciju. Neka se zna, ipak je djed bio taj koji je prvi posadio vinograde u obitelji! Doduše, CUJ nekima zvuči i čudno, posebno Kinezima, koji se, redovito, kad posjete njegovu vinariju, smiju. Jer, na kineskom CUJ znači – pijan!
Osim žene i djece, u životu mi je primarno vino, ali sve više to postaje i maslinovo ulje. Vino je kao žena, uvijek moraš paziti na nju, ne smiješ ju zapustiti. Tako je i s vinogradom i podrumom! A maslina je k’o mama, uvijek će te čekati! Za vino, sve dok ne dođe u bocu, uvijek imaš načina zeznuti stvar i nešto pogrešno napraviti. S druge strane, s uljem, kad maslinu pobereš i istisneš i ulje dobro uskladištiš, nemaš više nikakvih problema i posla! Ljubav prema vinu mora biti konstantna i trajati cijelu godinu, a maslinu moraš samo dva mjeseca intenzivno voljeti i to je to, priča Danijel Kraljević.
Pritom dodaje da “tamo gdje je vinova loza, tu je civilizirana zemlja”, a “tamo gdje rastu i vinova loza i maslina, tu je nastala civilizacija”! I, tako, u civilizaciji Farnažina Cuj ne prestaje nizati aktivnosti za koje mu je godina prekratka. Kaže, “ovdje je prelijepo, ima tako puno dobrih stvari”! Ribolov s prijateljima, primjerice. Hvali se da je ulovio zubatca od devet kilograma, ogromnu tunu, ali i da je najviše uživao u maloj trilji. Branje gljiva. Branje šparoga. A u stankama tih morskio-šumsko-vinogradarsko-maslinskih aktivnosti – gomila priznanja. Već četiri godine zaredom svojim šampionskim maslinovim uljem zaslužio je uvrštavanje u Flos Oleiovom vodiču najboljih svjetskih maslinovih ulja, a među uvrštenim uljima još je devet hrvatskih maslinovih ulja koja je upravo Cuj preradio u svojoj uljari – Ipša, Belić, Cinić, Cosseto…
Sa svojom vinskom pričom, rađenom na vinogradma na tri tipa zemlje – crvenoj, bijeloj i crnoj, smatra ga se jedinstvenim istarskim vinarom. I upravo je u vizualnom izričaju na pakovinama svojih vina, kroz tri kockice u tri boje, Cuj ukazao na tu jedinstvenost.
Možda je moja malvazija specifična u odnosu na druge jer raste na tri različite zemlje. I to sve u krugu od dva kilometra od podruma, koji se nalazi na crvenoj zemlji! Znate, moj diplomski rad baš je bio na temu razlike u malvazijama s različitih tipova zemlje. A razlike postoje. ‘Bijela’ malvazija je kompleksnija, cvjetna i harmonična. ‘Crvena’ malvazija ima najbolju strukturu, eksplozivnija je i mineralnija, a ‘crna’ ima dodatna organoleptička svojstva zahvaljujući dubokoj, humusnoj zemlji. Ne forsiram nijednu posebno, meni su sve dobre, govori Kraljević.
Nakon što posebno vinificira malvazije s triju tipova zemlje i dođe vrijeme punjenja, tada Danijel odlučuje u kojem će omjeru miješati vina da dobije konačni proizvod. Time je, barem donekle, podsjetio na ne tako davno kreiranje sad već kultnog vina 7dan, zajedničkog projekta sedmorice kolega i prijatelja s porečkog fakulteta, okupljenih u poljoprivrednu zadrugu Crno bijeli svijet (Trapan, Terzolo, Damjanić, Cosseto, Geržinić, Kraljević CUJ, Tikel – op.a.)
Meni je ta priča izgledala super i još uvijek mi sve to izgleda super. Međutim, onda smo bili mladi, entuzijasti, tek završili fakultet vinarstva, počinjali prve korake u tom svijetu… U svakom slučaju, bilo je to jedno lijepo iskustvo i jako pozitivna stvar, prisjeća se.
Zanimljivo je da se njegovom vinskom podrumu još prije osamnaest godina počeo proizvoditi rosé od terana te da su u proizvodnji tog sad izrazito popularnog vina bili među istarskim pionirima. Danijel sada rosé pravi od terana, merlota i hrvatice i, tvrdi, “redovito ga se potroši do kraja “!
Ruku na srce, ništa lošije reakcije, kako struke tako i naših korisnika, nemamo ni za malvaziju, teran ili muškat. Ove godine posebno smo bili dobri s teranom, a dvije godine zaredom prvaci smo u Momjanu s muškatom, a tamo je baš središte muškata! Volim ih bocnuti i reći da će se momjanski muškat ubuduće zvati umaški muškat!!! A raritet je još veći zna li se da je to jedan od rijetkih muškata koji dolazi s crvene zemlje, za razliku od drugih koji uglavnom dolaze s bijele zemlje, priča Kraljević.
Pričajući o ‘umaškom’ muškatu, uvjerava me da svaki mjesec nakon kušanja toga vina “barem jedna žena zatrudni”! Počeo je razmišljati, kaže, “kome davati muškat, jer ne želi imati problem s alimentacijama”! Smatra se ljubiteljem svježih malvazija, a vina pravi onakva kakva se njemu dopadaju.
Imam male količine i ne zanima me neko šire tržište. Upravo zato nadam se da će vina kakva ja volim imati uvijek dovoljan broj svojih ljubitelja. Prije sedam ili osam godina, možda i manje, najbitnije je bilo da vino puno miriše, a tijelo je bilo u drugom planu. Danas su krenule drvene varijante, drvo je počelo prevladavati u vinu, fine, korektne, vrhunske stvari mogu se probati. Međutim – meni se osobno ne sviđaju takva vina i mogu ih popiti maksimalno čašu, dvije, što mi je veliki hendikep ako se nađem u društvu, priča.
Ispraćajući me, prozborio je i o planovima. Veliki potencijal vidi u teranu pa će budućnost kreirati u tom smjeru.
Attila Szabo je među najvećim hrvatskim ratarima. U suradnji s bratom obrađuje skoro tisuću hektara plodnih baranjskih oranica. Premda je, pak, njegova vinska priča...
Poodavno sam prestao iščuđavati se vinogradima koji niču tamo „gdje im nije mjesto“, jer, svakodnevni primjeri pokazuju i dokazuju suprotno – grožđe uspijeva svugdje,...
Kad su jednom negdje pokušali opisati Lucu Gargana, vlasnika nezavisne talijanske tvrtke iz Genove za uvoz vina i žestokih pića Velier, jednog od najvećih...
Konačno, 12 godina nakon berbe i šest godina poslije prvog predstavljanja na proslavi Vincekova, Venje iz 2006. godine je u prodaji! Ovo uistinu spektakularno...