BRANKO ZEČEVIĆ: Vudu vinar s Fruške gore

0

Branko Zečević, rođeni Sarajlija, od djetinjstva nije prestao sanjati vinograde koje je viđao u Hercegovini i Dalmaciji. Kaže, privlačila ga je ta neka mistika “savršenih redova” između kojih je satima znao šetati i maštati. Govorio je sam sebi, neprestano se hrabreći, da će i on jednog dana imati vinograd. Bio je premalen za piti čisto vino, uživao je u bevandi. A onda se u ključnom razdoblju odrastanja, početkom 1980-ih godina, pojavio legendarni crnogorski kantautor Miladin Šobić sa svojom vjerojatno najvećom uspješnicom Džemper za vinograd:


… Čudio se meni drugar
šta ima tu da mi smeta
što on da bi bio Bog i glavni
želi svršit’ tri fakulteta

A zar ne bi bilo ljepše sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s njim
kao dragom dičiti se njime
čuvati ga zime

Al’ izgleda da mnogi žele imat’ kola
snažan motor iz Japana
mjesto lične karte kolor televizor
ostaviti život, gledat’ ga u retrovizor…

Brankovi snovi ponovo su počeli ključati i tad je definitivno znao da će jednom, kad-tad, “u ljubavi biti s vinogradom, kao dragom dičiti se njime, čuvati ga zime”!

U Londonu je završio fakultet i 1991. godine tamo počeo raditi u kompaniji koja se bavila trgovinom čelikom. Nakon dvije godine napušta kompaniju i osniva vlastitu tvrtku, kupuje čelik po Rusiji, Kazahstanu, Ukrajini, a prodaje ga u jugoistočnoj Aziji. U Srbiju je došao 2001. godine i u Sremskoj Mitrovici otvorio firmu i pokrenuo veliku greenfield investiciju u željezaru Sirmium Steel, koja je počela raditi 2008. godine…

Dok se gradila željezara, malo sam išao okolo i tražio parcele za vinograde. Kako mi je povijest hobi, a ništa nisam htio prepustiti slučaju u izboru zemlje za vinograd, bacio sam se na proučavanje vinogradarske povijesti ovih prostora i otkrio da su upravo na Fruškoj gori Rimljani podizali svoje prve vinograde na ovima prostorima. Sirmium, današnja Sremska Mitrovica, bio je jedan od tek nekoliko carskih gradova rimske imperije. Onda sam u nekim spisima došao do mjesta na kojima su se sadili ti vinogradi, a u Erdeviku sam otkrio da iz toga razdoblja datira nekih sedam bunara, tu su bile rimske terme. Potom sam zemlju dao na analizu, provjerio meteorološke podatke… Znate, u životu sam uvijek sve radio temeljito, a kako onda drukčije pristupiti nečemu o čemu sam cijeli život sanjao i odlučio konačno ga ostvariti, priča Branko Zečević.

Tražeći zemljište za vinograd, Branko je provjeravao i da ta zemlja slučajno nije ranije gnojena ili prskana kojekakvim pesticidima.

Znao sam da ćemo od starta krenuti s biodinamičkom pričom, premda mi je neko vinsko predznanje, a pogotovo o biodinamici, bilo, iskreno, nikakvo! Totalna nula! Imao sam želju u praksi provesti ideju o nečemu što mi se već duže vrijeme sviđa pa, eto, da i ja to napravim. Što se tiče samog vinogradarstva, imao sam malo i sreće, u Erdeviku nalazim čovjeka koji je agronom, tehničar, vodio je ranije erdevičku vinariju, smatra ga se ponajboljim u tom dijelu Srbije. Zoran Zolotić! On je na svojim leđima iznio taj vinograd od početka, jako brzo prihvatio je ideje biodinamike, jer i njemu je to bilo novo. Zajedno smo od početka sve učili i radili po nekim pravilima biodinamike i organske proizvodnje, priča Branko Zečević.

Prema riječima Đurđe Katić, dvostruke prvakinje Srbije u sommelijerstvu i savjetnice Vinarije Imperator, nema nikakvih zapisa da se na prostorima nama susjedne države itko ikada bavio biodinamikom.

Na Fruškoj gori postoji jedan entuzijast koji na pola hektara tako uzgaja svoje grožđe, ali ne bavi se ozbiljno proizvodnjom vina. Ovo je za sve nas jedna škola! Generalno, organska proizvodnja u Srbiji vrlo je rijetka. Svi se zajedno razvijamo i vidjet ćemo dokle ćemo stići. Sjećam se prije nekoliko godina, kad je Milijan Jelić odlučio zasaditi moravu i organski brinuti o njoj, svi su ga proglasili luđakom. A biodinamika je još dva koraka naprijed. Vrlo smo pozitivno iznenađeni prvim rezultatima. A nakon nedavnog kušanja iz bačava mladih crvenih vina iz 2012. godine definitivno smo uvjereni da su biodinamika i organska proizvodnja smjer u kojem svi trebaju ići, priča Đurđa Katić.

Nije Branko Zečević iznenadio srpsku vinsku javnost samo biodinamikom. Za seljake s kojima graniče njegovi vinogradi on je poodavno postao hokus-pokus čudak, čak su ga prozvali vudu vinarom s Fruške gore! Možda je Branko Zečević još veće zaprepaštenje izazvao odlukom da na Fruškoj gori zasadi – malbec.

Odlučio sam se za malbec, jer su mi svi rekli da ovdje ne može uspjeti! E, upravo u inat svima sam ga onda zasadio… Šalu na stranu, meni se malbec kao sorta jako sviđa. U mnogim kupažama u kojima sam ga pio osjetio sam da on tim vinima daje nešto posebno, iz drugih sorata izvlači više nego kad su same, doživljavam ga nekom vrstom vinskog pojačala! U početku je bilo mnogo predrasuda i osporavanja ideje sadnje malbeca u Srbiji, ali to je valjda sindrom regije. Jer, nakon druge čaše vrlo brzo svi ti kritičari prihvate naš malbec i počnu uživati u njemu, priča Zečević.

U startu je zasadio pet crvenih (cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, pinot crni i malbec) i dvije bijele sorte (traminac i rajnski rizling). Nije mogao ni pretpostaviti kako će se sorte razvijati. Logika je nalagala da će forsirati one sorte koje opstanu. Međutim, svaka sorta imala je prekrasnu vegetaciju te im je vrlo brzo pridodao i sauvignon blanc. Đurđa Katić savjetuje Branka Zečevića za sadnju domaće autohtone sorte…

Do 2011. godine nismo ni mi znali kako će sve to ispasti, mogli smo samo Boga moliti da to sve bude dobro. Kad smo konačno dočekali prvo vino, uvjerili smo se da ta biodinamika razvidno daje nešto dobro. Ako se već igramo biodinamike, prirodnih vina, vina podneblja, onda se to najbolje može iskazati kroz sortu s ovih prostora, poput prokupca. I time bi se razbila predrasuda da prokupac ne može uspjeti nigdje izvan Šumadije i Župe. Makar neki mikrovinograd za početak, možda pola hektara, priča Đurđa Katić.

Za Branka Zečevića Vinarija Imperator, koju je, naravno, nazvao po rimskim carevima s područja Srema, ekstremno je skup hobi od kojeg ne živi. Premda, šali se, “da je rezultat prve berbe bio loš, ja bih se objesio”!

Bio bih samo strašno razočaran i ništa više. Ali išao bih dalje, jer trenutno sebi mogu priuštiti da jedne godine uopće nemam vino. Svjestan sam rizika cijele ove priče i potpuno razumijem one koji žive od vina i koji nisu spremni toliko riskirati. U svakom koraku ovoga procesa ja uživam i to me čisti od svakodnevnih problema. Vinu sad posvećujem jedan dan u tjednu i taj dan za mene ne postoji ništa drugo, priča Branko Zečević koji zasad živi preko tjedna u Beogradu, a vikendom je s obitelji u Londonu.

Privremeno koristi prostor vinarije Salaxia u Starom Rakovcu, a bude li se njegova vinska priča nastavila pozitivno razvijati, Vinarija Imperator trebala bi se “skućiti” doslovno ispod vinograda. A vino bi odležavalo u betonskim tankovima.

Trenutno u ponudi imaju dva vina, rajnski rizling Valerius te kupažu, po dvadeset i pet posto, cabernet sauvignona, cabernet franca, merlota i malbeca, Maximianus.

Ideja je bila da svako od vina nosi ime jednog od tih imperatora rođenih u Sirmiumu. Tako osim Maximianusa, nazvanom po caru Maksimijanu, i Valeriusa, radimo na Quintillusu, kupaži merlota i malbeca nazvanoj po caru Kvintilu, Deciusu, pinotu crnom nazvanom po caru Deciju, Gratianusu, tramincu nazvanom po Gracijanu, te Constantiusu, kupaži cabernet sauvignona i cabernet franca. Imamo još careva u pričuvi za neke buduće kupaže ili neke nove sorte. Svako vino ima svoju etiketu, a sve su slične i prepoznatljive i opet toliko različite, svaka etiketa ima novčić svog imperatora, objašnjava Branko Zečević.


Leave A Reply