BRZI VINKO: ‘Ko to tamo peva u Zlatnoj dolini

0

Vinogradi Zlatne doline nisu bespuća Deliblatske peščare. No, asocijacija svakome tko ispred podruma velikih kutjevačkih vinara primjeti Brzog Vinka, prastari autobus TAM 3000 s upaljenom furunom u unutrašnjosti vozila, na kojoj se krčka grah, bit će legendarni film Slobodana Šijana Ko to tamo peva.


Otkad smo nabavili ovaj autobus i preuredili ga za vožnje po vinogradima i vinogradskim putevima neprestano me salijeću pitanjima o tom filmu. A kad sjednem za volan, uvijek netko od putnika vikne: “Vozi Miško!” I neizbježno me upita mogu li voziti zavezanih očiju!? Odgovorim im: “Naravno!”, ali još nitko nije želio uvjeriti se u mogućnost takve vožnje, priča Dean Hruškar iz Pleternice, predsjednik Udruge za očuvanje starodobnih automobila i motora.

Nedavno, za Vincelovo/Vincekovo/Vinkovo, istom pitanju nije odolio ni legendarni pjevač Bijelog dugmeta, Željko Bebek koji je s obitelji prisustvovao prvom godišnjem obrezivanju loze u Kutjevu. Prošle godine se u Brzom Vinku vozio Vinko Coce, a prije nekoliko godina zamalo i tadašnji predsjednik Hrvatske Stipe Mesić.

Mesić je čest gost u Zlatnoj dolini. Tako se on prije nekoliko godina, kad smo bili kod Enjingija na Venju, htio s nama spustiti do glavne ceste. Već je bio i ušao u autobus. Odjednom se stvori njegovo osiguranje i zaspu me bujicom pitanja o tehničkim karakteristima Brzog Vinka. Najviše ih je zanimalo kakve su kočnice i jesam li siguran da će autobus predsjednika sigurno dovesti do cilja. Nisam znao što odgovoriti, a oni su već uletjeli unutra, uzeli predsjednika za ruke i izveli ga van iz autobusa, priča Dean Hruškar.

Brzog Vinka Dean je kupio u požeškom Novom Selu, TAM-ov autobus iz 1968. godine bio je potpuno devastiran i oronuo. Uložio je u njegovu obnovu 120 tisuća kuna. I uspio ga, čak, registrirati! Doduše, nije ga zbog starosti uspio registrirati za javni prijevoz, nego kao – teretno vozilo. I unutra ne može sjediti 25 ljudi, koliko uistinu ima sjedećih mjesta, nego samo osmero. Maksimalna brzina ovoga oldtimera je 70 kilometara na sat, premda autobus na nizbrdici može skliznuti i nešto brže, do 80 kilometara na sat. Na sto kilometara Brzi Vinko potroši dvadeset litara goriva. Natpisi na ulaznim vratima u autobus sugeriraju da svatko željan vožnje Brzim Vinkom – “ulazi na vlastitu odgovornost” i “prevozi se bez ikakve potrebe”.

Mogu vam reći da je Brzi Vinko uistinu postao među najvećim prepoznajnicama ovoga kraja. Svoje goste vodimo do Zdjelarevića u Brodski Stupnik, ali i do Kalazića ili Josića u Baranju. Vozimo ga taman toliko da sam sebe isplati, a to je godišnji prihod od dvadeset do trideset tisuća kuna. Naši gosti brzo se opuste kad vide Brzog Vinka, a to i jest najvažnije. Tad se i dogovori najlakše sklapaju, zaključuje Dean Hruškar.


Leave A Reply