CSABA MALATINSZKY: Nemam potrebu svoja vina marketinški uljepšavati!

0

Kušati vina je užitak, ali stvoriti nešto u čemu uživate je mnogo veće zadovoljstvo! Ovim riječima je Csaba Malatinszky, nekadašnji prvi profesionalni sommelier u Mađarskoj, a sadašnji superuspješni vinar, nedvojbeno odgovorio na pitanje – je li ljepše biti sommelier ili vinar? I dodao: “Volim svoja vina i sretan sam zbog toga!”


Csaba Malatinszky ne sudjeluje na vinskim festivalima i natjecanjima od 2004. godine, u marketing ne ulaže niti kunu, jer “ne želi uljepšavati” svoju vinsku priču.

Volim reći da sam marketing zamijenio komunikacijom. U restoranu priđem ljudima koji piju moja vina, porazgovaram s njima, objasnim svakome što pije i odmah vidim reakcije. Istinite i neskrivene. Nagrade kojih sam se nadobivao ionako mi nikada nisu ništa donijele. S druge strane, što o meni marketinško uljepšavanje može reći bolje i više od onoga što stalno govore Steven Spurrier, Jancis Robinson ili Caroline Gilby, priča Csaba Malatinszky.

I tu nimalo ne pretjeruje. Caroline Gilby, Master of Wine i vjerojatno najveća stručnjakinja za srednju i istočnu vinsku Europu, gotovo euforično tvrdi za Csabu Malatinszkog da “živi, diše i sanja vina”, te da “u njegovim venama teče cabernet franc”!

Csaba Malatinszky je potomak mađarske plemenitaške obitelji Malatini, čije korijene se može pratiti sve do 14. stoljeća. Vinska povijest njegove obitelji, pak, seže u 17. stoljeće. Tada su njegovi preci sjeverno od jezera Balaton držali imanje i vinograd “Malatinszky Kúria” veličine 30 hektara.

Sve je to nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirano i nikada moji roditelji nisu mogli dobiti natrag “Malatinszky Kúriju”. I upravo zato što nisam mogao iz prve ruke naslijediti znanje o proizvodnji vina, svoju vinsku priču sam morao započeti ispočetka negdje drugdje, od potpune nule, priča Csaba Malatinszky napominjući da je svoju “vinsku inicijaciju” imao kao sommelijer, i to prvi mađarski profesionalni sommelijer, u čuvenom budimpeštanskom restoranu Gundel.

Snažan utjecaj na njega ostavilo je studijsko putovanje u Médoc gdje mu se ukazala jedinstvena prilika svjedočiti tajnama kupažiranja u nekim od najboljih vinarija – Château Pichon-Longueville, Château Lynch-Bages i Château Cos D’Estournel Thus.

Médoc me impresionirao vinima i vinskom kulturom. Usuđujem se reći da me Médoc pripremio za sve što ću kasnije napraviti u svojoj vinskoj priči, priča Csaba Malatinszky pojašnjavajući da se upravo tamo opredijelio za sorte koje će biti u njegovim vinogradima, jer “upravo sorte iz Bordeauxa najbolje izražavaju terroir”.

Po povratku sa studijskog putovanja napušta sommelijerski posao i počinje tražiti partnere s kojima će ostvariti svoja vinska maštanja. U Budimpešti se upoznaje s legendom mađarskog vinarstva, Józsefom Bockom, te s njim i još dvojicom vinara ostvaruje partnerstvo koje je vrlo brzo rezultiralo njegovim prvim brendom – vinskom linijom “Le Sommelier”.

Bio sam opsjednut doživljenim u Médocu i vjerovao sam da preko noći mogu napraviti najbolja crvena vina na svijetu! No, nisam imao ni grožđe ni podrum. Morao sam potražiti partnere. U posao sam uložio 100 novih hrastovih bačava i iskustvo s kušanjem vina, kao i ideje o razvoju projekta. I danas smatram da samouvjerenost o najboljim crvenim vinima na svijetu koja ću napraviti nije bila bespredmetna, jer sam u posao ušao s dubokom strašću i snažnim osjećajima, priča Csaba Malatinszky.

U Budimpešti je vrlo brzo nakon toga otvorio prvu specijaliziranu trgovinu za prodaju vina koju je naslovio na francuskom – ‘La Boutique des Vins’. Zbog snažnog zaleta s malim hrastovim bačvama, koje u to doba još nisu bile toliko planetarno popularne, u Mađarskoj ga se smatra pionirom barika!

U početku sam koristio francuske hrastove bačve. No, kad sam 1997. godine osnovao vlastitu vinariju, počeo sam rabiti drvene bačve od 500 i 1.000 litara. Želim maksimalno postići da vina izražavaju podneblje, a ne bačve, priča Csaba Malatinszky.

Kad, pak, rabi bačve, onda su od mađarskog hrasta. I od njih ne želi dobiti ‘hrastov okus’, štoviše upotrebaljava ih tek kad prođu četiri godine od proizvodnje i bezbroj pranja vodom i ‘ispiranje’ tanina. S druge strane neka od svojih vina, poput kadarke, nikad ne vide nikakvo drvo, pušta ih fermentirati samo u inox tankovima. Vina iz svoje premium linije “Kúria”, primjerice, uopće ne filtrira. Inače, sa svojih 30 hektara vinograda Csaba Malatinszky pravi vina u tri linije – “Le Sommelier”, “Noblese” i “Kúria”. Godišnja proizvodnja je između 70.000 litara katastrofalne 2010. godine i 200.000 litara u najboljim godinama.

Csabu Malatinszkog u mađarskim okvirima, ali i šire, smatraju “kraljem cabernet franca”.

Kad sam pokrenuo vlastitu vinariju, prva sorta koju sam posadio bila je cabernet sauvignon. Tek 2000. godine sam od kolege dobio lozne cijepove cabernet franca, tek toliko da se okušam s tom sortom. Unatoč prosječnom vinogradu imao sam izvanrednu berbu! A i vino koje sam dobio iz te berbe bilo je vrlo dobro. Osjetio sam da je to – to. Intuicija mi je govorila da se ozbiljnije posvetim cabernet francu. Tako sam i napravio. Potražio sam novo mjesto na kojem ću ga zasaditi. I našao ga u Kövesföldu, na zapadnim obroncima villanyskog vinogorja. Kövesföld znači kameno tlo! Nigdje na svijetu cabernet franc nije tako nadmoćan drugima kao u Villányju, priča Csaba Malatinszky.

Osim cabernet franca, Csaba Malatinszky pravi vjerojatno najbolji chardonnay u Mađarskoj, a Pinot Bleu, vjerojatno jedina svjetska kupaža pinota crnog i frankovke, postao je jedan od njegovih zaštitnih znakova.

U svojoj vinskoj priči nastojao sam nikada nikoga kopirati! Želim raditi i radim vina koja na najbolji način izražavaju ovo podneblje. Međutim, najbitniji je vinarov potpis i njegova osobnost, kaže Csaba Malatinszky.

Nekim drugim rječnikom kazano, Csaba Malatinszky je svojom umješnošću uspio poljoprivredni proizvod pretvoriti u kulturno dobro, a svoj posao je prikazao kao – misiju. Uspješnu misiju!


Leave A Reply