DANIJEL KRALJEVIĆ CUJ: “Cuj, da ti nešto rečen – muškat momjanski postaje muškat umaški!”

0

U kutu kušaonice vinara Danijela Kraljevića u Farnažinama nedaleko Umaga stoji bajs ili – istarsko violončelo. Djelo je to posljednjeg istarskog samoukog graditelja Otavija Štokovca Rapatočkog iz Kolara na Grožnjanštini. Taj pomalo smiješni instrument s dvije žice od goveđih crijeva, ugođene u kvintama, i gudalom nalik pili, vjerojatno dugo nitko nije naštimao. A zasigurno ni zasvirao. Danijelu Kraljeviću bajs naslonjen na zid tek je ukrasni predmet. I jasan pokazatelj da u toj kući ima pjesme. Neki bi ustvrdili da Danijel Kraljević godišnje ima razlog barem dva puta slaviti – na Vinistri i na Danima masline. Čovjek jednostavno ne može odlučiti želi li biti samo vinar ili maslinar. Odgovorio je solomonski. U podrumu je napravio vinariju, a na katu uljaru.


Baš prije nekoliko dana bio sam s nekim bioenergetičarom koji tvrdi da imam dosta bioenergije! Možda je odgovor u tome, možda zato sve stignem. A možda i zato što sve ima svoju sezonu. Sezona je kad se bere grožđe, kad se pretače, kad se prave masline… Nisam od onih koji završetkom radova u podrumu razmišljaju malo o odmoru, priča Danijel Kraljević, javnosti poznatiji jednostavno kao – CUJ.

Naime, nadimak CUJ, koji je pretvorio u brand, došao je od poštapalice djeda Augusta “Cuj, da ti rečen”, kojom je započinjao svaku rečenicu, a značio je: “Čuj” ili “Poslušaj”. I tako je svakodnevno i svakosatno odzvanjanje “Cuj”, “Cuj”, “Cuj”…, Danijel po ulasku u vinski posao odlučio ostaviti kao svoju prepoznajnicu koja će ga uvijek podsjećati na korijene i obiteljsku tradiciju. Neka se zna, ipak je djed bio taj koji je prvi posadio vinograde u obitelji! Doduše, CUJ nekima zvuči i čudno, posebno Kinezima, koji se, redovito, kad posjete njegovu vinariju, smiju. Jer, na kineskom CUJ znači – pijan!

Osim žene i djece, u životu mi je primarno vino, ali sve više to postaje i maslinovo ulje. Vino je kao žena, uvijek moraš paziti na nju, ne smiješ ju zapustiti. Tako je i s vinogradom i podrumom! A maslina je k’o mama, uvijek će te čekati! Za vino, sve dok ne dođe u bocu, uvijek imaš načina zeznuti stvar i nešto pogrešno napraviti. S druge strane, s uljem, kad maslinu pobereš i istisneš i ulje dobro uskladištiš, nemaš više nikakvih problema i posla! Ljubav prema vinu mora biti konstantna i trajati cijelu godinu, a maslinu moraš samo dva mjeseca intenzivno voljeti i to je to, priča Danijel Kraljević.

Pritom dodaje da “tamo gdje je vinova loza, tu je civilizirana zemlja”, a “tamo gdje rastu i vinova loza i maslina, tu je nastala civilizacija”! I, tako, u civilizaciji Farnažina Cuj ne prestaje nizati aktivnosti za koje mu je godina prekratka. Kaže, “ovdje je prelijepo, ima tako puno dobrih stvari”! Ribolov s prijateljima, primjerice. Hvali se da je ulovio zubatca od devet kilograma, ogromnu tunu, ali i da je najviše uživao u maloj trilji. Branje gljiva. Branje šparoga. A u stankama tih morskio-šumsko-vinogradarsko-maslinskih aktivnosti – gomila priznanja. Već četiri godine zaredom svojim šampionskim maslinovim uljem zaslužio je uvrštavanje u Flos Oleiovom vodiču najboljih svjetskih maslinovih ulja, a među uvrštenim uljima još je devet hrvatskih maslinovih ulja koja je upravo Cuj preradio u svojoj uljari – Ipša, Belić, Cinić, Cosseto…

Sa svojom vinskom pričom, rađenom na vinogradma na tri tipa zemlje – crvenoj, bijeloj i crnoj, smatra ga se jedinstvenim istarskim vinarom. I upravo je u vizualnom izričaju na pakovinama svojih vina, kroz tri kockice u tri boje, Cuj ukazao na tu jedinstvenost.

Možda je moja malvazija specifična u odnosu na druge jer raste na tri različite zemlje. I to sve u krugu od dva kilometra od podruma, koji se nalazi na crvenoj zemlji! Znate, moj diplomski rad baš je bio na temu razlike u malvazijama s različitih tipova zemlje. A razlike postoje. ‘Bijela’ malvazija je kompleksnija, cvjetna i harmonična. ‘Crvena’ malvazija ima najbolju strukturu, eksplozivnija je i mineralnija, a ‘crna’ ima dodatna organoleptička svojstva zahvaljujući dubokoj, humusnoj zemlji. Ne forsiram nijednu posebno, meni su sve dobre, govori Kraljević.

Nakon što posebno vinificira malvazije s triju tipova zemlje i dođe vrijeme punjenja, tada Danijel odlučuje u kojem će omjeru miješati vina da dobije konačni proizvod. Time je, barem donekle, podsjetio na ne tako davno kreiranje sad već kultnog vina 7dan, zajedničkog projekta sedmorice kolega i prijatelja s porečkog fakulteta, okupljenih u poljoprivrednu zadrugu Crno bijeli svijet (Trapan, Terzolo, Damjanić, Cosseto, Geržinić, Kraljević CUJ, Tikel – op.a.)

Meni je ta priča izgledala super i još uvijek mi sve to izgleda super. Međutim, onda smo bili mladi, entuzijasti, tek završili fakultet vinarstva, počinjali prve korake u tom svijetu… U svakom slučaju, bilo je to jedno lijepo iskustvo i jako pozitivna stvar, prisjeća se.

Zanimljivo je da se njegovom vinskom podrumu još prije osamnaest godina počeo proizvoditi rosé od terana te da su u proizvodnji tog sad izrazito popularnog vina bili među istarskim pionirima. Danijel sada rosé pravi od terana, merlota i hrvatice i, tvrdi, “redovito ga se potroši do kraja “!

Ruku na srce, ništa lošije reakcije, kako struke tako i naših korisnika, nemamo ni za malvaziju, teran ili muškat. Ove godine posebno smo bili dobri s teranom, a dvije godine zaredom prvaci smo u Momjanu s muškatom, a tamo je baš središte muškata! Volim ih bocnuti i reći da će se momjanski muškat ubuduće zvati umaški muškat!!! A raritet je još veći zna li se da je to jedan od rijetkih muškata koji dolazi s crvene zemlje, za razliku od drugih koji uglavnom dolaze s bijele zemlje, priča Kraljević.

Pričajući o ‘umaškom’ muškatu, uvjerava me da svaki mjesec nakon kušanja toga vina “barem jedna žena zatrudni”! Počeo je razmišljati, kaže, “kome davati muškat, jer ne želi imati problem s alimentacijama”! Smatra se ljubiteljem svježih malvazija, a vina pravi onakva kakva se njemu dopadaju.

Imam male količine i ne zanima me neko šire tržište. Upravo zato nadam se da će vina kakva ja volim imati uvijek dovoljan broj svojih ljubitelja. Prije sedam ili osam godina, možda i manje, najbitnije je bilo da vino puno miriše, a tijelo je bilo u drugom planu. Danas su krenule drvene varijante, drvo je počelo prevladavati u vinu, fine, korektne, vrhunske stvari mogu se probati. Međutim – meni se osobno ne sviđaju takva vina i mogu ih popiti maksimalno čašu, dvije, što mi je veliki hendikep ako se nađem u društvu, priča.

Ispraćajući me, prozborio je i o planovima. Veliki potencijal vidi u teranu pa će budućnost kreirati u tom smjeru.


Leave A Reply