IGOR RADOVANOVIĆ: Sve korčulanske vinarije su garažne

0

Moj vinograd plavca malog je drobljeni kamen. Kad sam 2010. godine otišao iz Vinarije Smokvica, u kojoj sam kao jedan od enologa radio tri posljednje berbe u toj poljoprivrednoj zadruzi, iskrčio sam nekih pola hektara vinograda, zdrobio kamen i, u biti, prebacio šumu u vinograd. Ovo u boci je moj prvi rod plavca malog iz tog vinograda, nimalo bez ponosa mi se obratio mladi Igor Radovanović iz Smokvice, pripadnik mlade vinarske garde s Korčule koja postupno i u potpunosti preuzima i kreira tamošnju vinsku scenu.


Učio je od najboljih i najistaknutijih, upijao je sve savjete i iskustvo koje je iz bezbrojnih ranijih berbi na njega prenio legendarni enolog Janko Jovanov, prvi vinar Poljoprivredne zadruge Čara, a ni danas mu nije mrsko, tvrdi, sate i sate provoditi na internetu te na forumima specijaliziranim za vinarstvo, poput Travelling Winemakers – Living the Dream, i s kolegama iz cijeloga svijeta izmjenjivati iskustva.

Trudim se biti u trendu i dosta novih stvari, koje čujem od kolega iz cijeloga svijeta, prvo primijenim kod sebe doma, a ako upali – kasnije to prenosim dalje. Često me pitaju koliko su korčulanski vinari, a samim tim i Korčula kao vinogorje, daleko od svjetskih trendova. Svima odgovorim isto – Korčula je apsolutno u svim svjetskim trendovima, a ankete o najboljim hrvatskim vinima, u kojima uvijek neko bijelo vino s Korčule bude u najužoj konkurenciji, samo dokazuju moje riječi koje u praksi svojim vinima poodavno pokazuju i Luka Krajančić i Jakša Krajančić i Frano Milina Bire…, priča Igor Radovanović.

Premda je tek u 32. godini života, Igor, pored svoje vinarije, može se pohvaliti da kao konzultant sudjeluje u kreiranju vina u još desetak korčulanskih vinarija. U PZ Nerici Jakše Krajančića je i stalno zaposlen…

Znam da izgleda čudno da neki mladić savjetuje druge, no mogu reći da imam sreću što su svi koje konzultiram gotovo moji vršnjaci ili su mlađi od 40 godina, tako da tu nema nekih svjetonazorskih razlika. S druge strane, imao sam i dosta sreće, rezultati su dosad svugdje bili jako dobri i ljudi te prihvate i cijene. Da je bio neki kiks, nisam siguran da bi to onda bilo ovako. Prati me dobra sreća!

Igor voli eksperimentirati, no, kad je u pitanju primjena iskustava iz tih “laboratorijskih” igara, vrlo je oprezan. Kaže, u svojoj vinskoj priči uspio je zadržati odnos prema vinu kao prema igri.

Uvijek nešto kombiniram, miješam, eksperimentiram, a ono što uspije kasnije predstavljam drugima kroz svoj konzultantski posao. Tako sam, primjerice, počeo primjenjivati hladnu maceraciju crnog vina prije fermentacije, pa hladnu i dugu maceraciju bijelih vina…

Premda etikete njegovih vina sugeriraju, možda, da ovaj sjajni mladi vinar iz Smokvice obožava društvene igre – križić-kružić i poker, on u startu odbija takve prispodobe.

Prije bih rekao da volim igru asocijacija. Za mene je i samo vino igra u kojoj možeš izgubiti i dobiti. Križićem-kružićem, odnosno iks-oksom na etiketi svakome sam ostavio mogućnost da odluči je li vino u toj igri dobitna ili gubitna kombinacija. Razmišljajući o izgledu etiketa za svoja vina, križić-kružić je bila tek prva asocijacija na igru u kojoj bi vino trebala biti zabava i uz koje bi se ljudi trebali družiti i bolje osjećati.

A Igor se uz vino uistinu intenzivno druži sa svojim kolegama i prijateljima vinarima, čak toliko da se bez predrasuda i povrijeđenih taština radosno ulazi u zajedničke projekte. Poput pjenušca Tris…

Naziv Tris za pjenušac je, pak, bila potpuno druga asocijacija. Naime, u proizvodnji Trisa smo se našli nas trojica kolega, a pjenušac je od tri autohtone sorte. S obzirom da je u obje kombinacije bila brojka tri, onda smo pjenušac odlučili nazvati Tris.

U Trisu su tako tri sorte – pošip, rukatac i cetinka, a trojica Trisovih kreatora su Igor Radovanović, Nikola Mirošević i Matej Jovanović, sin Janka Jovanova, glavnog enologa u PZ Čara.

Mi se i inače dosta zajedno družimo i putujemo, a pošto radim i kao konzultant u dosta vinarija, tražio sam raditi nešto što se neće kositi s tim mojim primarnim poslom i što će biti nešto što nitko drugi ne radi na Korčuli. Eto, tako smo odlučili napraviti pjenušac. Nekoliko godina smo istraživali različite kombinacije – samo pošip, samo rukatac, samo grk ili samo cetinka i onda smo došli na kombinaciju ove tri sorte u nekim omjerima koji nama pašu.

Igor trenutno intenzivno ispituje mogućnosti amfora i narančastih vina, a do sljedećeg ljeta, vjeruje, u javnost će izaći prvi korčulanski pošip – iz amfore! S potpisom Ante Miline, Igorova prijatelja, vršnjaka i vinskog zanesenjaka iz Smokvice.

Zasad mogu reći samo da je pošip odležao svoje u amfori, trenutno je u drvenim bačvama i u izuzetnom je stanju! Čudesno vino!

Zanima ga napraviti “i neko slatko vino”, isprobava svašta…

Pomalo se okrećem tim nekim predikatima pa ćemo vidjeti u kom smjeru će sve otići. Ne smijemo zaboraviti da su iz ovoga kraja neki vinari prije više od 100 godina na svjetskim vinskim smotrama pobjeđivali upravo sa slatkim vinima, poput pečenog grka. Razmišljam i o takvom grku, ali prvo bih htio napraviti nekakav prošek od plavca malog ili neku varijantu poluslatkog pošipa. Ne znam nijednu sortu poput pošipa od koje se može napraviti tako široka lepeza vina – od pjenušca, svježih i lepršavih vina iz inoksa, odležanih vina, slatkih varijanti koje je radio Luka Krajančić sa svojom Operom te amfora. Pošip ima strašan potencijal za istraživanje!

Na svojim etiketama Igor ustrajava svoju vinariju predstaviti kao – garažnu.

Mislim da je moja vinarija i doslovno garažna, pa tako i ja garažni vinar, premda, kad bi se gledalo u svjetskim razmjerima, na Korčuli su vam sve vinarije, osim PZ Čara, garažne! Ja i opremu posuđujem od ljudi koje konzultiram. No, bez obzira na uvjete, sve pokušavam napraviti prema propisima struke.

Na etiketi svojeg plavca malog Igor je napisao – “Single Barrel”, što bi, valjda, trebalo značiti da to vino dolazi iz samo jedne bačve.

Ja napravim nekih 5-6 drvenih bačava, a svake godine u bocu i na tržište ide vino iz najbolje od tih bačava. I zato je to Single Barrel! To su vam sve vrlo ograničene edicije. Iz bačve od 500 litara buteljiram tek oko 700 boca plavca malog. Iako je pošip zbog svoje neke prepoznatljivosti i kvalitete istisnuo sve drugo, Korčula može biti ponosna i na svoje plavce koji su dosta dobri i kvalitetni, poglavito s južnih padina.

Kao svaki Korčulanin, i Igor se bavi folklorom, pleše u smokvičkoj kumpaniji, sve rjeđe, pak, boravi u morskim dubinama uživajući u podvodnom ribolovu, jer – “toliko sam u ovome poslu da mi je vino gotovo sve, nemam vremena za ništa drugo. Vino mi je i posao i hobi i život”!


Leave A Reply