NENAD KUKURIN I PRIJATELJI: Dobra vina zbližuju, a Amfora ih je okupila čak 11!

0

U Kastvu se uvijek događa neki progres, pojavljuju se napredne ideje. Možda zato što smo na vrhu brda, na nadmorskoj visini od 365 metara, ovdje uvijek puše – vjerojatno nam vjetar dobro pročisti glavu. Kod nas nema depresije! Eto, da bismo bili prvi i u vinarstvu, barem u ovom kraju, potrudili smo se napraviti i prvu “kastavsku amforu”.


Ovako se hvali Nenad Kukurin, vlasnik poznatog restorana Kukuriku, koji je s desetoricom prijatelja odlučio i u praksi pokazati istinitost tvrdnje koju često izgovara: “Dobra vina zbližuju ljude”! Nije to ugostiteljska slatkorječivost, Nenad je uistinu na jednom mjestu okupio braću Plovanić – Dejana i Ivicu Rubešu, gradonačelnika Kastva Ivicu Lukanovića, superuspješnoj osječkog poslovnjaka i prvog čovjeka Zumtobela za centralnu i jugoistočnu Europu Sašu Pajdića, Nenu Andrića, poznatog brodograditelja Romana Pičuljana, predsjednika uprave tvrtke Cedar iz Kastva Darka Prodana, Darka Dešmana, direktora riječke IT tvrtke Ventex Danka Ventorinija te poznatog sommelijera Sandija Parisa, i s njima, umjesto osnivanja nogometne momčadi, kupio nekoliko amfora i krenuo u proizvodnju dugomaceriranih vina.

Svi ti moji prijatelji su u poslovnom smislu vrlo raznoliko društvo, ali imaju jednu zajedničku karakteristiku – vole prirodna i iskrena vina. Postoje dvojica velikih vinara koji su u tom smislu jako puno utjecali na moj vinski ukus. Jedan od njih je Joško Gravner, koji je prvi počeo raditi s amforama prije 15 godina i u koga su tada svi podozrivo gledali zbog radikalnog načina na koji se odlučio na potpuno novi pristup proizvodnji vina. On je moj vinski guru i često citiram njegovu izjavu da ne možete piti vina iz amfore i voziti Ferrari, jer ova vina su način života i razmišljanja. Drugi moj veliki prijatelj, koji je na Gravnerovom tragu, je Tomislav Tomac iz Jastrebarskog. Na puno stvari u životu ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na ono što nosimo u sebi, a to su prije svega zdravo vino i zdrava hrana. Amfora, ako ćemo je raditi kako treba, pretpostavlja prije svega samo zdravo grožđe, koje nije bilo tretirano otrovima sa zemlje koja nije bila tretirana otrovima, i minimalnu količinu sumpora i ništa drugo – takvo vino se samo radi!

“Kastavska amfora”, sudeći po etiketi, koja je, razvidno, zbrzana i napravljena tek da nešto bude zalijepljeno na butelju, potpuna je nepoznanica, jer se ne može nigdje kupiti, a kad se nekim čudom ili prijateljskim vezama iz “Kukuriku vinske koalicije” dočepate tog nektara napravljenog u 700 boca, možete samo plakati – na pakovini piše samo Amfora!!!

Prva etiketa je bila tek tako da nešto stavimo, već na drugoj će se naći apstrakcija našeg lokalnog umjetnika Željana Pavića. Berba je bila jako loša i kad smo napunili boce nismo bili nesretni, ali nismo bili ni previše zadovoljni. No, to vino vremenom postaje sve bolje. Već sada znamo da će vino iz 2015. biti fenomenalno! Osim priče o dugoj maceraciji potrebno je naglasiti da te amfore stoje u zemlji koja ima jednu konstantnu temperaturu i frekvenciju koja razvidno djeluje na vino. Primjerice, kad stavite vino u amforu, nakon mjesec dana ono je pitko, lijepo je, ugodno, a ono vino iz inoksa je katastrofa, nema veze s vinom. Dakle, u vino ne dodajemo ništa i može ga se popiti duplo više, a da se osjećaš jako dobro i ne napiješ se! Bili smo od prve berbe 2014. godine napunili dvije amfore po 300 litara. Cijela količina je za naše osobne potrebe i za druženje, da imamo vino koje smo mi napravili i koje mi možemo piti, priča Nenad Kukurin.

Prema Nenadovim riječima, o dvije amfore skrbe braća Plovanić, Dejan i Ivica Rubeša, i to na način da “jedan radi malvaziju, a drugi pinot sivi, koji je poput rosea”.

Od naše prve berbe nismo radili narančasto vino, jer nismo prešali drop. Bila je loša godina i nismo htjeli, ali – barem smo dobili vrhunsku lozu. Kasnije mi je Joško Gravner rekao da ubuduće obavezno isprešamo drop, jer ćemo tek tada dobiti pravu amforu koju ćemo morati malo čekati za piti, dok ne padnu tanini koji će u prvom trenutku biti malo jači. U svakom slučaju, kad piješ ovo vino imaš osjećaj kao da piješ sok od grožđa i malo ih je koji su rekli da to nije dobro. Vidimo da se i laicima, koji nisu u svijetu vina, Amfora dopala. Ne može biti loše kad je prirodno! Unutra je tek neznatna količina sumpora. Neki koji rade narančasta vina u procesu proizvodnje naprave defekt, a onda taj defekt prodaju kao stilistiku. A defekt se nikada ne može prodati kao stilistika! Nije istina da se pod prirodno vino može sve prodati, pa i hlapive kiseline, bret i sl., ne – vino mora lijepo mirisati te biti ispravno, pitko, ugodno. Vinu malo treba da skrene u stranputicu, a kad se to dogodi nemojte to prodavati kao stilistiku!

Nenad Kukurin već najavljuje veliku feštu u ožujku kad budu vadili amfore iz zemlje s vinom iz prošlogodišnje berbe. Kaže da je posebno uzbudljivo biti na mjestu gdje Ivica Rubeša drži svoju zakopanu amforu u zemlji, jer od tamo se vidi cijeli Kvarner, “što događaju daje još veću dimenziju”.

Ja sam odrastao u restoranu s kuharima i konobarima i odmalena sam povezan i s vinima. Kasnije sam postao i sommelier i malo dublje začeprkao u taj svijet vina. To je meni i posao i hobi i normalno je da onda oko sebe okupljaš ljude s kojima su druženja fenomenalna i pozitivna. To je jedan hedonistički pristup životu, što je meni vrlo simpatično, i logično je što sam takve sebi srodne duše okupio u ovoj jednoj vinskoj priči za koju se nadam da će dugo trajati, zaključuje Nenad Kukurin.


Leave A Reply