SVEN RADOVANOVIĆ – Pelješki Petrus iz Vinske luke

0

 


Kad Damir Josić izveze u Švedsku vina u protuvrijednosti oko 700.000 kuna ili kad Ivan Enjingi uspostavi mjesečnu kontejnersku vezu s Kinom ili kad neko od vina Ivice Matoševića završi kao dio degustacijskog menija nekog restorana s Michelinovom zvjezdicom, meni to više i nisu neke vijesti. Rekao bih, stvari dolaze na svoje mjesto, hrvatska vina zasluženo i polako postaju dio svjetske vinske karte. Vijest je kad sjajni mladi Leonardo Palčić iz Dajle poveća za 200 posto broj ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj koje snabdjeva svojim vinima te više nije dostupan samo u sada već kultnom novigradskom restoranu Marina, već u njegovim neobičnim malvazijama i merlotima možete uživati i u Zagrebu u fensi šmensi vinskom laboratoriju Sherry’s te u restoranu Pauza u Preradovićevoj ulici.
No, vijest mjeseca, ako mene pitate, prodaja je tek jedne boce plavca malog u Ameriku, čime mi se uzbuđeno prije nekoliko dana pohvalio Sven Radovanović, Pločanin s vinogradima, vinarijom i konobom u Trsteniku na Pelješcu.
• Uspio sam! Izvezao sam prvu bocu u Ameriku! Ne mogu vjerovati koliko je to velika procedura, kolike su tu kontrole i koliko je ta boca po samom dolasku na američko tlo morala proći provjera. No, onaj koji je prošlo ljeto to vino kušao u konobi u Trsteniku i poželio ponovo ga popiti iz boce bio je ustrajan. I sad je siguran da će uskoro naručiti znatno veću količinu za svoje potrebe, priča Sven.
Potom se pohvalio da uskoro ima promociju svoje “Vinske luke” (Portus Vini) u Malmou, a u Italiji, na blind tastingu u Firenci, “pomeo je neke Barolo i Barbaresco velikane”!
• Na tom kušanju je bio moj rođak, koji je i dizajnirao etiketu za Portus Vini. Moja obveza je bila poslati vino bez etikete, golu bocu. Znam samo da su svi kušači naručili po dva kartona vina, priča Sven.
Ne skrivajući radost zbog pohvala koje pršte na sve strane, Sven dodaje da je cijena od 100 kuna za “Vinsku luku” i više nego prihvatljiva, “pogotovo što vino nije inferiorno u izravnom srazu s vinima koja ne koštaju ispod 50 ili 60 eura”.
• Vjerojatno smo jedina vinarija na Pelješcu u kojoj plavac mali nije ležao u drvenim bačvama. Tu smo posebni! Možda će zvučati čudno, ali ovaj i ovakav Portus Vini je tek 40 posto od onoga vina kojemu stremimo i kakvo želimo postići već za nekoliko godina, tvrdi Sven.
Koristeći množinu, Sven misli i na svojeg brata Tonćija, stomatologa u Metkoviću. Njih dvojica su u radovima u vinogradu i vinariji prst i nokat!
Sven je, inače, dugo godina vodio konobu Maris u Trsteniku u kojoj je bio i glavni kuhar. Svoje oduševljenje njegovim specijalitetima ljetos nije skrivao ni popularni portugalski chef i gastronaut Ljubomir Stanišić. Upravo se za jedne terevenke koja je potrajala do jutarnjih sati rodila ideja o Stanišićevom ponovnom dolasku u Trstenik.
• Obećao mi je kuhati deset dana, a moja obveza u tom slučaju bi bila organizirati nekoliko stolova usred vinograda na kojima bi gosti uz vatru iz baklji uživali u morskim delicijama. Ne mogu dočekati ljeto, priča Sven.
Premda je prodao tek jednu bocu u inozemstvu, u dalekoj Americi, Sven više ne strahuje da njegovih nekoliko tisuća Vinskih luka neće biti rasprodano još ovoga ljeta.

Nikad neću zaboraviti očaj mog prijatelja Svena Radovanovića, Pločanina s adresom u pelješkom Trsteniku, kad mi je prije nekoliko mjeseci kasno navečer poslao “radnu verziju” pakovine svojeg plavca malog na kojoj se radilo mjesecima. Nisam mu stigao ni odgovoriti, a s druge strane su samo curile i curile Svenove riječi pune ogorčenja na rođaka kome je pružio povjerenje za izradu etikete prvog vina koje u butelji napušta njegov podrum.
• On je lud! Napravio je etiketu kao da ću prodavati neki ljekoviti napitak ili apsint!? A etiketa je tolika da bi bila velika i za bocu od tri litre, tako ‘omotana’ boca izgleda kao da je u fišeku, napisao je tada Sven.
Od toga razgovora prošlo je više od mjesec dana. I onda početkom siječnja, dok sam bio na Zanzibaru, opet noćna poruka, ovaj put su potpisnici bili obojica braće Radovanović, Sven i Tonći: “Javljamo ti se povodom velikog postignuća, a ti znaš što je to. Prvome ti šaljemo vizual…”
Iskreno, obradovao sam se kao dijete, a njihova vina znam još od studentskih dana. I znam koliko im ovo znači, jer butelja plavca malog s obiteljskim prezimenom Radovanović na etiketi je nešto što su sanjali godinama. Tonći mi je dugo godina bio cimer u Zagrebu, a njegova mama Ozana i pokojni tata Nikola godinama su nam slali pakete u kojima je savršeno upakirani plavac mali bio ključni sadržaj, a uz njega je mogla stati i fino zamrznuta juhica. Tada smo prijateljevali s kuharom iz Esplanade koji je imao ključeve našeg stana i budio nas nedjeljom oko podneva na ručak u sedam slijedova kojeg smo zalijevali plavcem malim iz Trstenika.
Tonći je u međuvremenu završio stomatološki fakultet i započeo karijeru zubara u Metkoviću, a Sven se aktivnije posvetio vođenju konobe u Trsteniku i proizvodnji vina. Poslije razgovora sa Svenom prije dvije i pol godine u njihovoj konobi Maris, mislim da se konačno odlučilo “izaći iz ilegale”. Miješali smo kominu od onoga istoga grožđa kojeg su do te godine, s najstarijih trsova u vinogradu, prodavali u tonama Korti Katarini.
Cijelu priču o nastajanju najmlađe vinarije na Pelješcu možete pročitati u knjizi Vinske priče.
Sada je najbitnije naglasiti da je plavac mali konačno u buteljama. I da je etiketa šarena kao da je Petrus! Dobro, nije baš Petrus, jer plavac mali s položaja ponad Trstenika nije merlot s Pomerola. No, sve drugo je isto i vrhunsko – trstenički vinogradi graniče s Dingačom, kao što Pomerol graniči sa Saint-Emilionom. I Radovanovići proizvode svoj plavac mali u ograničenoj količini, gotovo kolekcionarskoj, upravo kao što to rade na imanju Petrus. I Radovanovići, baš kao i Petrus, u svojim vinogradima imaju po samo jednu sortu.
Mogu im samo poželjeti sreću i da im se ostvari želja da svojim vinima na najbolji način pronose slavu Pelješca i Trstenika kao postojbine prvih hrvatskih čuvenih vina. Svojim vinskim prvijencom već su na tom putu…
• Ej, pa Pelješac je postao svjetski poznata vinska meka u koju se ne ustručavaju uložiti svoj novac ni najveći! I sad ti u takvom okružju radi neko smiješno vino! Nisam ni prije bio loš, ali proizvoditi vino uz velikane sad je već postalo natjecanje, kaže Sven Radovanović.


Comments are closed.