Kakav je to bio šok među vinarima, kao i u cjelokupnoj vinskoj javnosti, kad se, neposredno prije Festivala graševine 2016. godine, saznalo da je u konkurenciji mladih graševina “Krauthaker pobijedio Krauthakera”! Naime, u pripetavanju se našlo čak šest uzoraka ocijenjenih istom ocjenom, a konačnu pobjedu je izvojevala graševina – Miroslava Škore. Da, dobro ste pročitali, nakon brojnih stomatologa, elektroničara, građevinara, nogometaša, u svijet vina je zaplovio ponajveći hrvatski zabavljač, pjevač i skladatelj, koji ima i dvije diplome – inženjer građevine i diplomirani ekonomist, a od 2017. godine može se pohvaliti i da je doktor ekonomskih znanosti. Za potrebe doktorske disertacije “Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije” Miroslav je intervjuirao devet domaćih glazbenika te napravio anketu među, čak, 1817 svojih kolega!
- Kada sam bio kandidat za gradonačelnika Osijeka, pitali su me, i privatno i javno, što tu radim te poručivali da se trebam baviti pjevanjem. Dotad su mi, pak, govorili kako ne znam pjevati, a u tom trenutku su mi rekli da nisam predviđen za odgovornu društvenu djelatnost, jer su za to predviđene neke druge struke: polupijani odvjetnici i liječnici koji znaju kako se na latinskom kaže noga. Postoji presumpcija da smo mi glazbenici druga vrsta ljudi i veže nas se uz riječ zabava. I to je oduvijek tako, u staroj Perziji su prostitutke svirale, a u antičkim vremenima robovi. Radim pionirski posao i disertacijom pokušavam pokazati da se znanstvenim alatima može analizirati i moj posao te da je on bitan, i može biti vrlo odgovoran, rekao je Miroslav na obrani svog doktorskog rada.
Miroslavova pobjeda na svom prvom uopće vinskom pojavljivanju u javnosti medijski je dočekana senzacionalno. I, ruku na srce, rijetki su bili spremni povjerovati da popularni pjevač, kako je tvrdio, ulaže u vinsku priču kako bi pomogao promociji drugih vinara u Kutjevu.
- Nisam jedini, odmah da vas ispravim, znam da je od mojih kolega vinograd, i to nedaleko od mene, kupio i Dražen Zečić. No, za razliku od Dražena Zečića, koji vino radi samo za svoje potrebe, ja imam namjeru ozbiljno se pozabaviti vinarstvom. Mogao sam novac onako ziceraški uložiti na nešto na obali, ali smatram da je moja dužnost uložiti u ovaj dio Hrvatske iz kojeg sam potekao i u kojem sam postao – Škoro. Nikada ja ne bih bio Škoro da nisam odavde! Svjestan sam da ću u početku gubiti novac, ali neću odustati. Jer, treba pomoći tim vrhunskim vinarima poput Krauthakera, Enjingija, Adžića… u afirmaciji vina i svega onoga što je drugi dio priče. Oni znaju saviti kičmu i ostaviti kosti u vinogradu i podrumima da bi dobili vrhunsko vino, ali im nema tko dati ruku i pomoći kad treba plasirati ta vina, ispričao mi je Miroslav Škoro motive koji su ga usmjerili u zabran djelovanja u koji se baš i ne ulazi “tek tako”, samo da bi pomogao drugima.
Miroslav Škoro je uspjeh sa svojim prvi vinskim pojavljivanjem u javnosti uopće nazvao – prvo, pa čudo! Baš onako kako se zna podičiti svestranošću svojeg prvog djeteta, kćeri Ivanom, “koja govori četiri svjetska jezika, svira violinu i završila je dva faksa”.
Svoju prvu graševinu Miroslav je buteljirao i ukrasio etiketama mlade osječke dizajnerice Mirjam Milas tek nekoliko tjedana nakon velikog uspjeha u Kutjevu. I nije brinuo hoće li moći prodati sva vina koja je proizveo.
- Imam nekih prijatelja koji imaju restorane pa ću preko njih pokušati prodati vino!
Za šampionsku titulu na Festivalu graševine Miroslav Škoro kaže da mu je bila draža nego da je pobijedio u San Remu!
E sad, odakle Miroslav Škoro u vinarstvu i zašto se priča da je tim vinom Vlado Krauthaker pobijedio Vladu Krauthakera?
Prema vlastitom priznanju, Miroslav Škoro je svake godine, već 20 godina u nizu, barem 4-5 dana u Požegi i Kutjevu, a takva učestalost podrazumijeva i veliki broj prijatelja iz tog kraja, ne samo iz svijeta estrade, nego i u krugovima uglednih i poznatih vinara.
- U razgovoru s tim ljudima neminovno se moralo doći na ideju, što su mi učestalo predagali, da i ja u Zlatnoj dolini kupim neki vinograd, čisto da se upišem na listu onih koji jako puno rade i ulažu više vremena i truda u vinograd nego što vrijedi dobiveno grožđe. Pa, kad već svi pomalo gube, zašto ne bih i ja počeo se baviti nečim što je samo po sebi promašena investicija?! Prije nekoliko godina sam od obitelji Mikinac kupio jedan vinograd na lokaciji Mitrovac sa 6.000 loza, a u prvoj berbi, iz koje sam proizveo šampionsku graševinu, imao sam 15 tona grožđa. Ali, kako nisam neki veliki stručnjak, onda sam gospodinu Krauthakeru i njegovim ljudima prepustio da od toga grožđa naprave vino. Na kraju se ispostavilo na tajnom ocjenjivanju da je to vino proglašeno najboljim! Eto, to vam je sva priča!
Vlado Krauthaker, kreator Škorine šampionske graševine, nije bio previše raspoložen za priču, tek je potvrdio da je istina da je Miroslav Škoro u svom prvom javnom vinskom nastupu pobijedio te da je ta pobjeda samo dokaz da je ocjenjivački sud Festivala graševine radio iskreno i pošteno.
- Vino mu je još u tanku u mom podrumu, morat ćete njega pitati što će s njim raditi, to je ipak njegovo. Neki tvrde da će Škoro svojom pobjedom učiniti u marketinškom smislu veliku reklamu Festivalu graševine, a ja pitanje postavljam malo drukčije: Tko kome čini reklamu – on nama ili mi njemu, bila je prva Krauthakerova reakcija nakon Škorine pobjede na, vjerojatno, najjačem Festivalu graševini u povijesti, jer u kategoriji suhih vina od 78 uzoraka čak 46 vina je bilo zaslužilo zlatnu medalju.
Nakon Festivala graševine Miroslav Škoro i Vlado Krauthaker su prekinuli suradnju, a popularni pjevač je svoja vina, dok u konačnici ne izgradi vlastiti podrum, nastavio držati u podrumu obitelji Adžić u središtu Kutjeva.
Nekako u isto vrijeme kad je Miroslav Škoro započinjao svoju vinsku priču, mlada enologinja, putnica, gastroblogerica i pjesnikinja Josipa Andrijanić, pričala mi je o svojoj ljubavi prema Hercegovini, kako joj je tamo lijep, ali i da su njezin život, ljubav i stalna adresa i dalje u Zagrebu.
- Stalno putujem tamo-vamo. Ja sam pustolov i lutalica u duši. Vrijeme će odlučiti, pričala mi je Josipa još dok je radila i senzacionalno stilski mijenjala vina u prestižnoj Vinariji Nuić u Crnopodu, između Ljubuškog i Čitluka.
Nedugo nakon tog našeg razgovora, uživajući u lovorikama slave koju je zaslužila radom na trnjaku i cabernet sauvignonu, Josipa je otišla na “novo učenje”, kao i uvijek, tisućama kilometara daleko. “Cipelice lutalice” odvele su je u Makedoniju. Niska vinarija u kojima je radila time se protegnula u nedogled:
Franciscan Estates Winery, Rutherford, California, SAD; Sonoma Cutrer Vineyards, Windsor, California, SAD; Kendall-Jackson Skylane Winery, Santa Rosa, California, SAD; Enjingi, Hrnjevac, Hrvatska; Paso Robles Wine Services, Paso Robles, California, SAD; Delegats Estate/Oyster Bay Winery, Marlborough, Novi Zeland (dvije berbe); Kendall Jackson/Vinwood Cellars, Geyserville, California, SAD; Redheads Studio, McLaren Vale, South Australia; Weingut Hirsch, Kammern, Kamptal, Austrija; Vinogradi Nuić, Crnopod, BiH; Chateau Kamnik, Skopje, Makedonija; Tikveš, Kavadarci, Makedonija.
I onda, kao što je prije nekoliko godina “prorekla” govoreći da će vrijeme odlučiti o njezinom povratku u Hrvatsku, tako se i dogodilo. Neočekivano! Slušala je pjesmu Miroslava Škore “Ne dirajte mi ravnicu”, koja je, usput, jedina pjesma iz repertoara tog popularnog hrvatskog estradnjaka koju je znala i pjevušila, poglavito onaj dio pjesme u kojoj kaže “…Ja ću se vratiti”, i zazvonio joj je telefon. Nazvao ju je Željko Adžić i rekao joj da u njihovom podrumu u Kutjevu odležavaju vina Miroslava Škore te da ih mora povezati i upoznati.
- O Škori uistinu ništa nisam znala, nisam slušala njegove pjesme osim te jedne jedine koja me u tuđini pozivala na povratak i dirala u srce. Brzo smo se dogovorili za susret, upoznali se i jako međusobno kliknuli. Evo, sad svima mogu obznaniti da je njegova vinska priča moj novi projekt i da sam se, eto, konačno vratila kući kao enologinja Miroslava Škore, pohvalila mi se Josipa.
Suradnja s Miroslavom Škorom Josipi je dodatno draga, jer, smatra, “Slavonija je zanemarena i nije na mjestu koje zaslužuje na vinskoj karti Hrvatske”.
- No, polako, bit će vremena i za promijeniti neke stvari. Za mene je ovaj projekt sa Škorom istoznačnica za Slavoniju općenito. Za početak je najbitnije da znam što Miroslav Škoro želi, kao i to što mi se na prvu svidio, on je pametan i inteligentan čovjek i, začudo, s obzirom na zvjezdanu karijeru koju je izgradio, vrlo jednostavan čovjek. Radit ćemo najbolje što možemo. Znam da je Miroslav Škoro već sa svojim prvim vinom postao šampion na Festivalu graševine, ali ja se svojom stilistikom i pristupom vinima nikad nisam opterećivala nagradama. Njegova prva graševina je uistinu jako lijepa, čak meni jedna od boljih koje sam kušala. Već druga graševina će biti jako drukčija. Prva je rađena u Krauthakerovom podrumu, druga je rađena kod Adžića – druga ruka, drugi pristup, bit će drukčija i jako je lijepa. Miroslavu Škori je, možda, malo izgledalo neobično što će se te dvije graševine tako puno razlikovati, ali u tome i jest čar – dobiti različita vina od istoga grožđa iz istoga vinograda. Ma, svašta ćemo raditi, samo odmjereno i polako, bez velike žurbe i nepotrebnih imperativa. Mene jako zanima “Crvena Slavonija” i htjela bih napraviti jedno jako lijepo crveno vino. Za početak, dok se ne prošire vinogradi, kupovali bi grožđe, a njegovi planovi su izgraditi vinariju u blizini Zeline, tamo ima zemlju…
Ne skrivajući zadovoljstvo izazovom koju pred nju stavlja suradnja s Miroslavom Škorom, Josipa kaže da je lijepo ponovo djelovati u Hrvatskoj. Ali i da se puno bolje snalazi radeći po cijelom svijetu nego u Hrvatskoj!
- Nisu u pitanju samo ljudi, nego i grožđe, vinogradi, vino… No, osjećam da je trenutak konačno biti doma!
Ni Miroslav Škoro nije birao riječi o Josipi Andrijanić.
- Lakše je doći na vrh nego opstati na vrhu. A ja opstajem i zato jer sam se okružio najkvalitetnijim glazbenicima. Baš kao što ću u svijetu vina potrajati, jer sam se okružio ponajboljim stručnjacima kakva je, bez ikakve rasprave, Josipa Andrijanić. S njom mi je priča još draža, jer sam je uspio motivirati da se iz svijeta vrati u svoju Hrvatsku raditi ono što najbolje zna. Ja se još uvijek mogu pohvaliti da sam četiri dana zaredom napunio Lisinski. Neki će reći da je to zbog ovoga ili onoga, ali, vjerujte mi, sve je to samo zbog pjesme. Tako će i moja vina vrlo brzo prepoznatljiva isključivo po svojoj kvaliteti, a ne po mom imenu, kaže Miroslav Škoro.
Josipa se već jednom okušala u Kutjevu, 2007. godine je radila u vinogradima Ivana Enjingija .
- Jako volim čika Ivu. Puno sam od njega naučila. Ja sam te 2007. vodila poslove u vinogradima, pa, ako se vino stvara u vinogradu, onda sam dio priče o legendarnom rajnskom rizlingu kojeg je iz te berbe proizveo čika Ivo. Otišla sam prije same berbe tako da ne mogu reći da sam imala utjecaj na vina. Voljela sam i volim taj svoj komadić slavonskog života. Sjećam se da sam jednom na pjesmu “Inati se, Slavonijo” od naleta emocija zaplakala ko kišna godina pa kažem čika Ivi:
- Gle šta mi napraviste – Hercegovka plače na slavonsku pjesmu!