Sreli smo se negdje uz cestu koja od Rovinja vodi prema Balama, rekao mi je da se to područje zove Sarižol. Bio je nehajno odjeven, onako mršav i krakat izgledao je idealno za instalaciju strašila u vinogradu. I žurio je što prije naglasiti sve po čemu je njegov vinograd od tek dvije tisuće trsova poseban i različit od drugih. Za početak, Marinko Pavlović, agronom iz Metkovića „koji se udo u Rovinj“, pohvalio se golemom hrpom komposta koja, poput malenog brežuljka, dominira vinogradom.
– Kad sam se odlučio za potpuno prirodni pristup vinogradu, odmah sam krenuo u „proizvodnju“ biodinamičkog komposta kojem su temelj kravlji gnoj, otpaci iz kuće, slama, trava, zeolit…, dok kao središnji pripravak unutra stavljam pripravak od koprive. U biodinamičkoj poljoprivredi se smatra da pripravak od koprive, kao predstavnik Sunca, uspostavlja ravnotežu između svih pet kompostnih pripravaka – stolisnika, kamilice, hrastove kore, maslačka i valerijane. Rudolf Steiner kaže da je kopriva biljka oporavka i da čovjek zna njezinu ljekovitost stavio bi je oko srca! Ovi biodinamički pripravci upisani su u svjetski registar i vode se u Institutu u Darmstadu pod brojevima od 500 do 507. S druge strane, sve ovo što pričam znanstveno je potkrijepljeno, a da je ovo što radim ispravno osobno mi je potvrdio čuveni biodinamičar Alex Podolinsky. Kad je bio u Istri, netko mu je spomenuo moj vinograd i on je odlučio posjetiti me. Imao sam užasnu tremu, ipak je riječ o jednom od najvećih svjetskih autoriteta biodinamčke poljoprivrede. Međutim, kad je došao, samo je zagrabio rukom zemlju, ispustio je i rekao: „To je to!“
Koliko god nekome zvučala čudna Marinkova priča o kompostu i pripravcima u kravljim rogovima, Maka, tako ga zovu prijatelji, sve je samo nije čudak. Razgovarao sam s nekoliko stotina vinara i spreman sam utvrditi da je Marinko rijetko dobar čovjek, koji je sa svojom životnom filozofijom zapravo nacionalno blago! Ali, Marinko je beskrajno sretan i zbog toga što mu je sin odlučio pratiti očeve tragove.
– Sad nam je sin upisao prvu godinu … Uvijek volim reći da nam je sin rođen na carski rez pa je kroz život naučio ploviti linijom manjeg otpora. On je imao jaku želju upisati mikrobiologiju! A s druge strane, kao tinejdžer u pubertetu, imao je uvijek otpor prema ovome što ja radim. Ono, kao: Šta pripravci? Tata, opet si zabrijao, kakvi rogovi!? I znate što je na kraju upisao? Agroekologiju!!! To je novi smjer na Agronomskom fakultetu i neizmjerno sam sretan zbog toga.
Zapravo, sinov izbor agroekologije logičan je svršetak kruga kojeg je Marinko započeo crtati pisanjem diplomskog rada na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Tema je bila duhan sorte ravnjak…
– Neki će reći da je i duhan otrov, ali i njega treba imati u zemlji kao šaroliku biljku zbog nematoda. Opet, treba znati da su kod duhana najotrovnije tvari oni aditivi koji se dodaju, kao i spužvasti filteri. Već tada sam u diplomskom radu pisao neke stvari o ekologiji i – bile su mi križane!!!
Premda je, poslije fakulteta, sa suprugom prvo živio u Metkoviću, odakle je ona svakodnevno odlazila na posao u Međugorje, Marinko svoju budućnost nije vidio u „Hrvatskoj Kaliforniji“, kako se zna tepati za dolinu Neretve. A to i ne čudi zna li se koliko je ekstremno prisvojio Steinerovo učenje o biodinamičkoj poljoprivredi. Ruku na srce, Marinko se ni seljenjem u Rovinj nije priklonio nijednom poljoprivrednom kombinatu niti je ijednom pomislio uraditi nešto što bi se kosilo s njegovim vjerovanjem u antropozofiju. Voli naglasiti da nikada u životu baš zato nije imao – radnu knjižicu!
– Za mene neki vole reći da sam ekstremni hobistički vinar, ali nema tu ništa ekstremno – u mojoj vinskoj priči riječ je samo o prirodnim vinima, a prirodno bi sve trebalo biti! Grozd na sebi ima sve dovoljno da se od njega proizvede vino. Znači, nisu potrebi ti silni dodaci i kemikalije, ali, da se mene pita, ta industrija bi već davno bila propala. Što bi bilo i u redu da propadne!
Priznaje da su ga, „kao agronoma“, od struke i posla u poljoprivrednim kombinatima najviše odbijali mirisi otrova.
– Prosječna životna dob čovjeka koji je radio na zaštiti bilja bila je oko 50 godina. To je sve posljedica otrova. Neke stvari, poput konzervansa, industrija je i unaprijedila, ali, u globalu, u svemu se išlo ekstremno. Danas se također ekstremno pristupa pojmu ekologija, sve mora biti ekološki, koštati malo, a da ga ima puno. To jednostavno jedno s drugim ne ide! Treba promijeniti kompletnu infrastrukturu i bazu. Možemo mi sortirati smeće i da to izgleda ekološki, ali – nemojte ga proizvoditi! Ako ja u Trstu uzmem decilitar jogurta i poslije njegove upotrebe imam punu kantu smeća, onda taj jogurt za mene nije ekološki!!! Zar se ja trebam onda baviti i tim recikliranjem. Zašto? Da bi taj kapitalist imao veću dobit. Tome nema kraja! Sve mora koštati malo, mora ga biti puno i mora biti ekološki, to je ludnica! U Americi imate biodinamičke pripravke koje možete kupiti u trgovačkom centru!!! A biodinamički pripravak je poljoprivredna svetinja koju je ostavio Rudolf Steiner. Riječ je o pripravcima 500 i 501, a to su gnoj iz roga, za podzemni dio biljke, i kvarc, odnosno kremen, za nadzemni dio biljke. A Steiner je upravo napisao da u središtu organizacije svega mora biti – čovjek, ne smije nestati čovjeka. S druge strane, industrija u to nastoji ući, a ona kad uđe onda sve samelje.
Svaki razgovor s Marinkom o poljoprivredi može se tiskati kao svojevrsna filozofska sveska. Tako on za biodinamičku poljoprivredu, koju nastoji prakticirati, tvrdi da je „pravo ekološko gospodarstvo koje svijetli kao krijesnica na zemlji“.
– Mislio sam da će ljudska svijest o tome porasti, ali ništa od toga. Ljudi se izgladnjuju, dovode se na rub opstanka, a onda industrija u sve uđe i samelje. Mi smo imali sve, a sad više nemamo ništa. Mi sad ovisimo isključivo o uvoznim stvarima. Uvezli smo najjeftiniju tehnologiju za proizvodnju vina, imamo tehnička vina, nemamo više prirodnih vina, prirodnih pršuta… Ma, ne bi bio problem ni s tim pršutom da su te svinje uzgojene u Slavoniji kako bog zapovijeda. Ne možete vi napraviti ekološki pršut u Istri ili Dalmaciji s mesom iz epruvete iz Nizozemske!!! Mi imamo, Bogu hvala, još uvijek živu zemlju, a pitanje je dokad će to biti tako. Amerikanci oru svoju zemlju na metar dubine traktorima od 500 konjskih snaga. Zašto? Jer imaju mrtvu zemlju.
– Životni vijek se produžio. Mi smo djeca antibiotika, ali mi smo to mogli podnijeti zahvaljujući našim roditeljima koji su bili gladni! A bolje je biti gladan nego hraniti se u trgovačkom centru, to je činjenica!
Marinko je, u stvari, u svijet poljoprivrede ušao zanimajući se za maslinovo ulje i maslinu, „iskonsku biljku majku“. Strastven, kakav jest, i znatiželjan, vrlo brzo je postao član prvog profesionalnog panela u Hrvatskoj, Usamua (Udruge senzornih analitičara maslinova ulja iz Buja). Naravno, proširujući svoje znanje, začudio se „kako nešto može biti djevičansko, ako u sebi može sadržavati otrove“!!!
Onda mi je jedan Talijan, Gianfranco Conte – ja sam se za to školovao u Italiji, tamo sam pohađao tečajeve, kušanja, sve o svom trošku, nitko me nije financirao i gurao, nacrtao trokut i pokazao vrh trokuta i rekao: Samo ta pinkica trokuta je ekstradjevičansko ulje.
Znači jedan posto, prokomentirao sam.
Ne, nema tu ni jedan posto, uzvratio mi je.
– Onda sam malo zagrebao po vinima i uvjerio se kako je kod vina situacija još gora. Ulje jest ili nije, tu nema korekcije, dok se kod vina rade krajnje amoralne stvari. Prijatelj mi je neki dan bio u berbi u jednoj poznatoj vinariji koja grožđe otkupljuje po 10 kuna, dok u isto vrijeme vino u rinfuzi prodaju za osam kuna!!!
I onda je, početkom milenija, ušao u svijet vina. Kaže, „učio se od tehničkih vinara“.
Sjećaš li se svog prvog vina?
Bio je to teran, 2002. godina, užasno kiseo, više za supu nego za piti! Ali, bio je prirodan i odražavao je teran kao takav. Evo, sinoć sam u Rovinju pio neki teran koji je više odražavao karakteristike merlota nego terana. Zašto? Jer je upliv kemije i bakterija takav da mora zadovoljiti potrebu stvaranja senzacije u čovjeku u svakom trenutku. A to ne može pravo prirodno vino.
Uzbuđen zbog vina, Marinko je otišao u svoj rodni Metković pohvaliti se svojim prvim vinskim uratkom. No, umjesto slavlja, doživio je da su mu se svi smijali.
Pitali su me: Što si ovo donio?
Svakome bih potom strpljivo odgovarao da je taj teran u potpunosti prirodan i da je to – Istra!
Dok nije posadio svoj vinograd 2010. godine, Marinko je grožđe kupovao i to od svog tasta koji je u vinogradu, tvrdi, „radio dosta pošteno, upotrebljavao je tek elementarni sumpor i galicu“. Kako je o biodinamici učio „cijeli život, još od doba studiranja“, a i kasnije je „stalno nešto grebao po tome“, bilo je očekivano da će sve to akumulirano znanje konačno moći primijeniti u svom vinogradu koji je nastao na mjestu Marinkova ranijeg maslinika koji „nikada nije dobio ni zrno umjetnog gnojiva“.
Od konvencionalnih sredstava u tom vinogradu koristim samo modru galicu, sumpor u prahu elementarni, sumpor u vinu u tragovima, ali to je najmanje zlo od svega što se danas dodaje u vino. Vinograd je na položaju Sarižol u predgrađu Rovinja, redovi su postavljeni sjever-jug, tamo šećeri relativno budu visoki, jaka alkoholna crna vina. Imam sedam sorti grožđa – crljenak, cabernet sauvignon, merlot, cabernet franc, refošk, teran i montepulciano, a njihovim izborom na neki način sam htio objediniti cijeli ovaj naš jadranski pojas, ali i ispoštovati broj sedam u biodinamici. Znate onu o 3×7, čovjek se razvija u tri sedmice, u sedmoj, četrnaestoj i dvadesetiprvoj godini i po Steinerovom biodinamičkom kalendaru čovjek bi trebao biti punoljetan tek u 21. godini. To su ti ciklusi kad čovjek prelazi od djeteta u dječaka i mladića, ma – sve to ima neko svoje logično objašnjenje. A sedam sorata koje sam posadio nekako su mi se uklopile, nije u pitanju nikakva magija. U startu sam ispoštovao pripravke 500 i 501, oni su u kravljem rogu, to vam se koristi po centimetar prostorni na hektar površine, pripravak podiže temperaturu, dinamizira se sat vremena – homeopatija se kompletno zasniva na vrćenju i davanju sebe. Onda, imam stolisnik, kamilicu, hrastovu koru, maslačak… svaki od tih pripravaka ima svoju ulogu. Vidjeli ste gnoj u vinogradu, on miriše, to je čisti humus!
U početku nitko od njegovih prijatelja nije pokazivao razumijevanje za biodinamiku. Kad bi Marinko htio zakopati rog u zemlju, svima iz društva je to bilo smiješno i sjajan šlagvort za višednevnu zezanciju. Ali, kad je proizveo prvo vino, zezancija je prestala.
Pazite, ne možete vi sad očekivati da će se svakome ta vina svidjeti. Ja govorim o pristupu, ne mogu vam ja sad ponuditi octenu kiselinu i reći da je to dobro samo zato što je prirodno! U vinogradu koristim propolis, stolisnik čajeve, jer stvar je vrlo kompleksna i uvijek moraš ići korak naprijed. Zakasniš li, gotov si! Dok još nisam imao puno iskustva u praktičnoj primjeni biodinamike, 2014. godine, u vinogradu sam doživio Hirošimu – vidiš samo pruće i nema ništa!
Na etiketu svojeg jedinog vina, koje je, u stvari, kupaža svih onih sedam sorata koje je posadio u vinogradu, Marinko je stavio natpis da je proizvedeno „po zakonu miroljubive zemljoradnje“. A kao posljedica druženje s brojnim umjetnicima, među kojima su Tomislav Brajnović ili pokojni Mladen Stilinović, nastala je etiketa za koju Marinko stidljivo kaže da je pomalo radikalna. Naime, na etiketi dominira golemo Marinkovo oko i natpis – Makino.
Etiketu je napravio Tomislav Brajnović i nije mi nekada lako nositi se s njom. Moja žena, kad se naljuti na mene, vikne na mene: Što me gledaš?! Pa onda okrene bocu.
Da ne bude zabune oko naziva vina, Makino, trebam reći da je moj nadimak Maka. Tako je mene, kad smo smišljali ime i ideju za etiketu, Tomislav Brajnović upitao čije je ovo vino.
Kako čije, Božje, odgovorio sam mu.
Je li to vino Makino, ponovo me upitao.
?
E, tako ćemo ga i zvati – Makino!
I tako je Marinko svoje vino nazvao Makino.
Doduše, Marinko je slično ime koristio i za vino koje je proizvodio od grožđa koje tada još nije bilo iz njegovog vinograda. Zvalo se – Makinja. Na etiketi je bila fotografija parobroda koji je trebao simbolizirati nešto što je nekada postojalo. Marinko tvrdi da je i to vino bilo dobro prihvaćeno te da ga je radio s divljim kvascima.
