BOŽICA DOLIĆ-KRALJEVIĆ – Nisam htjela ići u školu dok ne popijem svoju čašu – gemišta!

0

Sumnjam da je netko bio u Iloku, a da nije ručao u tamošnjem Hotelu Dunav. Rijetki su, opet, bili u Hotelu Dunav, a da nisu uz ručak, primjerice riblju platu Benešić ili iskošteni fiš paprikaš, naručili i ‘domaće vino’, pola litre, litru, koliko ih je već bilo za stolom. Usudio bih se reći da gotovo nitko ne zna da je to vino, kojim svi budu oduševljeni, graševina iz Vinarije Dolić-Kraljević. I da je ta graševina vrhunac prebogate vinske karijere prvog poslijeratnog iločkog gradonačelnika Stipana Kraljevića i njegove kćeri Božice Dolić i zeta Ivice Dolića. Hotel Dunav, koji je u vlasništvu njegove druge kćeri, tek je jedno od nekoliko mjesta – uz jedan veliki restoran na moru i Bačkoj Palanci – na kojima se može popiti vino iz Vinarije Dolić-Kraljević.
– Moj muž, koji prije nije imao nikakvo iskustvo u vinarstvu, toliko se uživio u ovaj posao da je pomislio da već svi znaju za našu vinariju! Čak je htio na etiketama da stavimo latinski natpis ‘Nomen est omen’. Kažem ja njemu: ‘Ajd, dobro što je to naš prijatelj Dragun stavio, jer njegovo prezime znači – zmaj!’ Ali, po čemu smo to mi toliko poznati?!, priča Božica Dolić.
‘Nomen est omen’ nakon tog razgovora nije stavljen na etikete vina Vinarije Dolić-Kraljević, ali je kao natpis izrezbaren na dasci koju su, kompromisno, postavili iznad ulaza u podrum! Premda imaju deset hektara vinograda, godišnje ne proizvedu više od trideset i pet tisuća litara vina, ponajviše graševine, ali i zelenog silvanca, traminca, sivog pinota i frankovke. Božica Dolić je preskromna i nije sklona samohvali, ali njezin prvi ikad napravljeni pinot sivi naprosto je izvanredan. No, njezin pinot sivi, predivne i neobične bakrene boje, zamalo da nije ni došao pred žedna grla.
– Iskreno, prije sam samo pila pinot sivi i nikad se s njim nisam susretala u vinogradu i podrumu. Gotovo da mogu reći kako o pinotu sivom ništa nisam znala. Nedavno proizvedeni pinot sivi, koji je bio ujedno i moj prvi pinot sivi, u vinogradu je bio izrazito tamne boje. Na trsu se nije mogao razlikovati od frankovke. Srećom, znam kako izgleda grozd frankovke! Kad se pinot sivi počeo bistriti u tankovima izgledao je kao voda s nekim crvenim odsjajem. Niti mirisa niti okusa. Volim reći da mu je trebalo skoro sedam mjeseci da postane vino! Kad je naposljetku nadošao na ovu sadašnju bakrenu boju, mislila sam da smo negdje pogriješili. Sad ga obožavam, priča Božica.
Prema vlastitom priznanju, Božica je bila skoro genetski predodređena baviti se vinima. Kaže kako se u njezinoj kući od malih nogu njegovala kultura pijenja vina, a prijateljice su je još u osnovnoj školi često morale čekati – jer još nije popila svoj gemišt!


 


– Evo vam kćer moje sestre, ima dvije godine i, zamislite, nedavno je rekla: ‘Ne pijem više!’ Vino je uistinu kod nas uvijek bilo za stolom. Moj otac bio je među prvim Iločanima koji se privatno odlučio baviti vinarstvom prije više od trideset godina. Sjećam se, kad smo bili u izbjeglištvu u Zagrebu, jako smo se zbližili s našim velikim prijateljima koji su imali svoj podrum u Šambaru. Pravili su ne baš najbolje vino i tata je odlučio naučiti ih kako se uistinu treba raditi vino. Sjećam se njihovog čuđenja kad im je prvo rekao da se bačve moraju – prati!, priča Božica Dolić.
Premda je bilo logično da po povratku iz izbjeglištva odmah krene u obnovu potpuno zapuštenog vinograda, Božicin tata Stipan kreće u politiku i postaje prvi poslijeratni gradonačelnik Iloka. Tek njegovim odlaskom u mirovinu i osnivanjem zajedničkog OPG-a s kćeri i zetom 2007. godine, počinje se ozbiljnije razvijati njihova vinska priča. Kupuje se još vinograda na položajima Okrugla glava, Veliko brdo i Gecinac, izgrađuje se novi vinski podrum, postavlja se tabla ‘Nomen est omen’, vino se počinje prodavati… U tri godine uspijevaju čak trideset do četrdeset posto proizvedenog vina buteljirati!
– Htjela bih da se i više prodajemo u buteljama, neka se za stolom zna čije vino se pije! No, kao i gotovo svi Iločani, mi se bavimo samo proizvodnjom i radimo, radimo i radimo, a marketing potpuno zanemarujemo. Naša jedina filozofija je imati zdravo grožđe u vinogradu, priča Božica Dolić.
Osim odlične graševine i sjajnog pinota sivog, Vinarija Dolić-Kraljević proizvodi i zeleni silvanac, traminac i frankovku, kao jedino crveno vino u svojoj ponudi. Za kojim je zanimanje puno veće od količine koju mogu napraviti s tisuću devetsto trsova. I koja je nedavno u Iloku ocijenjena najboljom frankovkom istočne Hrvatske…


Comments are closed.