IVO BRZICA: Sin Biokova u Erdut uGUZio glumce. I pravi fantastičan merlot!

0

Za čuvenog slikara podrijetlom iz Osijeka, Julija Knifera, zna se da su mu život i stvaralašto obilježili – meandri. Te zavojite tokove rijeka slikao je cijeli život. Jedan od najljepših meandara napravio je moćni Dunav zavijajući se širinom od 600 metara oko Erduta te, ponovo, mirno nastavljajući kliziti pored Dalja prema Vukovaru, Iloku, Novom Sadu… Ne znam je li Julije Knifer bio na mjestu gdje je Ivo Brzica, bivši superuspješni poslovni čovjek, koji se obogatio na traktorima i kombajnima John Deer, podigao svoju vinariju, ali ne znam nikoga tko se, kad je prvi put sjeo ispod sjenice na Brzicinom prekrasnom imanju ponad dunavskog meandra, nije tamo vratio ili, barem, poželio ponovo doći. I, možda, poput Knifera, ponovo i ponovo, od olovke do ulja na platnu, kolaža i murala, nastavio u različitim tehnikama dočaravati tu prirodnu ljepotu u kojoj se satima može uživati bez daha.


Julije Knifer je u jednom od svojih dnevnika, inspiriran meandrom, zapisao: “Nešto sam što nisam. I zato sam sada to što jesam. A nisam ništa.”

Ivo Brzica nije umjetnik, ne crta ili slika meandre, ali – ljepota zavojitog Dunava podno njegovih vinograda ostavila je velik trag u njegovim pokušajima brendiranja Erdutskog vinogorja kao umjetničke oaze u kojoj se, za razliku od drugih vinogorja, najveće vinske svetkovine ne slave u šatoru!

U ovom kraju postoje Dani trešnje, Dani cvijeća, mogu reći da se stalno nešto događa. Mi vinari smo sad nametnuli jednu priču koja nije narodnjačkog karaktera. U Erdutu, Aljmašu i Dalj planini jedva ima nešto više od 1.000 stanovnika, a prije nekoliko dana je, primjerice, na koncert Josipe Lisac u Erdutskim vinogradima, na kojem je publika sjedila na balama sijena, došlo tisuću posjetitelja, hvali se Ivo.

Kaže, “za sve je kriv Vedran Mlikota”, koji ih je sve uveo u svijet dobrih kazališnih predstava nakon što su bili oduševljeni prvim boravkom u Erdutu i odlučili se “uGUZiti u ovaj kraj”. Naravno, ovaj GUZ u glagolu uguziti treba shvatiti samo kao igru riječi, odnosno poigravanje s akronimom za glumačku manifestaciju Glumci U Zagvozdu, za koju je Vedran Mlikota glavni krivac.

Sve je krenulo prije dvije godine kad smo htjeli za selo napraviti jednu predstavu. Tad su Vedran Mlikota i Danko Ljuština gostovali s predstavom Cinco i Marinko. Prošle godine je Mlikota došao s Miom Elegović i predstavom Istina, a Ljubomir Kerekeš s Dimnjačarom. Ove godine je Kerekeš došao sa svojim teatrom i predstavom Ni desno ni levo samo Črevo te Zijah Sokolović s Kobajagi donijela me roda. Mi smo, dakle, od ideje da za selo napravimo jednu predstavu sve pretvorili u – kulturno ljeto. A to smo, opet, sve povezali s vinima i nazvali Wine&Bike Tour, priča Ivo Brzica.

Ako se zna da, primjerice, na drugom kraju tog vinogorja, u vinariji Zlatka i Ksenije Janečić često gostuje Gudački kvartet Rucner, a nije nepoznato da je veliki hrvatski izdavač i osnivač Naklade Ceres, Drago Dumančić, hrvatsko izdanje kapitalnog djela svakog zaljubljenika u vino, Filozofija vina Bela Hamvasa, objavio upravo uz njihovo mecenstvo, onda se uistinu za erdutsko vinogorje može reći da postaje hrvatska kulturna prijestolnica vinske Hrvatske! Da bi sve bilo u tom štihu, na ulazu u podrum Vinarije Brzice stoji ogromna drvena skulptura Svetog Vinka, rad umjetničkog kipara Mate Tijardovića iz Kiparske kolonije Ernestinovo.

Inače, korijeni Ive Brzice, i s očeve i majčine strane, su ispod Svetog Jure na Biokovu, iz zagvozdskog zaseoka Brzice te iz Vinjana Donjih. Slučajno ili ne, Ivo je rođen u Osijeku u – Biokovskoj ulici! Ivo bi rekao da tu nije kraj nizu slučajnosti koje su ga pratile cijeli život. Poput, primjerice, stvaranja poslovnog imperija na rezervnim dijelovima, traktorima i kombajnima poljoprivrednog “klasika”, Johna Deera.

Reći će da je slučajnost što mu je enolog u njegovoj vinskoj priči Slobodan Čapin, bivše prvo ime struke u Erdutskim vinogradima, koji je podrijetlom, također, “odozdo”, iz Imotskog.
Ali, opet, nipošto nije slučajnost kad mu njegovi Zagvožđani i Imoćani dođu u goste i zaljube se u Erdut koji svima bude veliko otkriće. Ivo lokalpatriotski voli reći da, “za razliku od Baranje koja je veće afirmirana i brendirana kao turistička destinacija, Erdut sa svojim odličnim vinima, prekrasnom prirodom, pecanjem, lovom, vjerskim turizmom…, ima još veći potencijal za turistički razvoj”.
Slučajnost je što je Ivo u malenom vinogradu kojeg je prvo kupio na području svojeg velebnog imanja ponad Dunava zatekao lozu vranca kojeg, vjerojatno, jedini ima u kontinentalnoj Hrvatskoj. I kojeg, nažalost, ne radi kao sortno vino nego ga kupažira sa cabernet sauvignonom i merlotom u obećavajući cuvee koji će, kad odspava svoje, zasigurno biti njegova nova velika uspješnica, uz fantastičan merlot koji je već zadivio mnoga nepca. Suprotno svojim uvjerenjima da pri dolasku negdje mora osluhnuti i prakticirati navike kraja u koji je došao, Ivo se odlučio podići potpuno novi vinograd vranca sa 3.000 novih loza koje su sad stare tek tri godine. No, to nije kraj njegovim inovacijama, jer, ne želeći zaboraviti slike iz djetinjstva i odrinu od vinove loze, Ivo će tu istu “francuzicu” zasaditi u Erdutu.

Volio bih vidjeti kako bi se ta loza ponašala u ovim uvjetima u Erdutu, to me strašno intrigira zbog mojih korijena, a i na taj način bi napravio lijepu posvetu svom Biokovu. Moj otac, otkako je 1958. godine došao u Slavoniju, uvijek je imao barem par loza u dvorištu, uvijek smo imali neku odrinu s koje smo brali grožđe za pojesti, priča Ivo Brzica.

Te slike iz djetinjstva Ivu su “proganjale” cijeli njegov radni vijek, a kad je prije 15 godina došao u Erdut i kupio prvu vikendicu, tad je bio siguran da će jednog dana posvetiti se vinogradu i vinima. Prije 7-8 godina zasadio je nešto novih vinograda, “ne pretjerano”, tek da može reći da je od malih vinara on vjerojatno “najmanji mali vinar”!

Imamo svega 6 hektara. Želimo u toj proizvodnji u Hrvatskoj sudjelovati, posvetiti se maksimalno, a imamo dovoljno prostora i vremena dati sebe u to.

Od prošle godine Ivo Brzica može reći da su mu se ostvarili snovi te da se cijeli posvetio vinariji za koju, vjeruje, postoji zanimanje kod sinova da nastave započeti posao i od toga žive.

U “realnom sektoru” iza sebe je ostavio prodanih 1.600 traktora i 120 kombajna John Deer! Time si je stvorio dovoljan kapital da u ostvarenje životnog sna s vinima krene neovisno o bankama.
Vinarija Brzica munjevito se etablirala na vinskoj sceni istočne Hrvatske, a Ivina vinarija, okružena prekrasnim travnjacima i igralištima za košarku i nogomet, sa svojim sjenicama iz kojih očima “pasete” Dunav, postala je popularni hedonistički kutak “na časti i diku” onome tko tamo doveze svoje goste.

Nedavno je kod nas bio jedan njemački enolog iz Bavarske, s njihove vinske akademije. Bio je strašno oduševljen, rekao je: “Znaš, dođeš i podigneš vinograd, napraviš kuću i onda naručiš da ti Dunav puste ispred kuće!” Pa, tko tako nešto ne bi zavolio. A da samo navečer čujete kakav osjećaj je gledati u daljinu i slušati riku jelena…

Ivin otac je rođen u Brzicama, zagvozdskom zaseoku odakle počinju planinski putevi na Biokovo i kreću staze na Svetog Juru.

Izgleda da su se Ivi odmalena urezali u glavu ti pogledi na vrhove…


Leave A Reply