JASNA ANTUNOVIĆ TURK: Ulazimo u eru žena koje su preodređene biti Decanterove pobjednice

0

O postignutom uspjehu na Decanterovom ocjenjivanju vina njihovi djelatnici su mi javili, srećom, desetak dana prije službene objave koja je, kao što znate, bila 16. svibnja 2017. godine. Trebali su im, naime, dodatni podaci o vinu, o meni kao vinarki, kao i još nekoliko sitnica za potrebe posebnog priloga kojeg će časopis Decanter posvetiti “platinastim” vinima.


Zašto – srećom? Zato što sam se imala vremena pribrati i doći k sebi. Uspjeh i sreća katkad imaju jednako stresan učinak kao i nesretan događaj – plakala sam satima, plakala sam od sreće, ali sam se isplakala i za sve protekle godine silnog truda, rada i poleta koji me držao od sadnje vinograda 2004. godine, a drži me i danas. Kad mi je stigao mail od organizatora Decanterova natjecanja sa informacijom o platinastoj medalji, pomislila sam da je to neka šala ili, pak, spam kojeg treba odmah izbrisati. Bila sam u tom trenutku s prijateljima vinarima na ručku i odlučila sam im pokazati pristigli mail. Jedna od njih, koja je inače enologinja, samo je rekla da to nije nikakva šala i da je to definitivno – to! Preselili smo se kod mene u vinariju, otvorili bocu nagrađene graševine i vauuu… Da, to je definitivno bilo to! Naravno, slomila sam se onoga trenutka kada sam nazvala sina i tatu. I tako…

Ovako je Jasna Antunović Turk, vinarka iz erdutskog vinogorja sa sjedištem vinarije u Dalju, prokomentirala poruku: “We are delighted to let you know that the wine mentioned below has been awarded the following medal at the Decanter World Wine Awards 2017. Platinum Best in Category – Best Croatian White – Jasna Antunović Turk, Premium Graševina, Hrvatsko Podunavlje, Continental, Croatia 2013 – 95 points”.

Na dan objave rezultata, nazvao sam Jasnu, čestitao joj i pitao kad se možemo sresti. Rekla je „nikako danas, cijeli dan radim u vinariji“, a ja sam mislio da negdje naveliko slavi!

Dogovorili smo se dan kasnije naći u Vinskoj mušici, jednom od rijetkih mjesta na kojem se uopće može kušati njezina platinasta Premium Graševina.

Ova nagrada je krasan obol silnom trudu kojeg posljednjih 13 godina, od podizanja prvih vinograda, ulažem u svoju vinsku priču i vinski život kojeg volim, ali koji iziskuje strašno puno energije. Znam koliko ta nagrada puno znači i što ona predstavlja u vinskom svijetu, ali ja sam praktična žena i daleko mi je važnije da je tržište prepoznalo vina koja radim. S druge strane, unatrag nekoliko godina, sva su moja vina iz te Premium linije, dvije Graševine – iz 2010. i 2013 i Chardonnay iz 2011. godine, u ocjenjivanju Vinskih zvijezda bila uvršatavana među najbolja bijela vina u Hrvatskoj. Iskreno, te nagrade su bile signal da je došlo vrijeme za okušati se na međunarodnoj sceni. Ponijela me čista znatiželja o tome kako funkcionira taj sustav Decantera. Posebno stoga što sam prije nekoliko godina bila u Londonu i kušala vina koja su se tamo ocjenjivala i koja me u to vrijeme nisu ništa posebno fascinirala u odnosu na hrvatska vina. Zanimao me sustav prijave, bodovanja, a o samoj nagradi nisam ni razmišljala. S druge strane, moram biti iskrena, imala sam nekakav dobar predosjećaj u vezi s tim vinom – prije slanja uzoraka u London sve se poklopilo baš u savršenom izdanju – vino je odležalo u boci nekoliko mjeseci, prije toga 20 mjeseci postupno dozrijevalo u bačvama od slavonskog hrasta. Poslala sam uzorke i čekala i na kraju dočekala vijest koja me oduševila, ali ne i izbacila iz kolosijeka. Sjećam se da me, među silnim čestitarima, gospodin Željko Suhadolnik upitao: “I šta sad?”, vjerojatno predmnijevajući da je to vrh vrhova i da ništa više od toga nema. Odgovorila sam mu da vrijedno i skromno idem dalje. O tome se i radi. Nastavit ću ovaj posao kojeg volim i koji živim cijelim svojim bićem, oko toga nema dvojbi.

Jasna se jedina može pohvaliti da je kao žena u svijet vina ušla kao u greenfield investiciju.

Jesam naslijedila obiteljsku tradiciju stariju od stotinu godina, no sve drugo je bila moja ideja, od potpuno novih nasada posađenih 2004. godine na sedam hektara zemljišta na lokacijama Šušnjar i Busija, izgradnje suvremene vinarije kapaciteta 950 hektolitara u središtu Dalja te opremanja kušaonice u tradicionalnom stilu.
Kupila sam zemlju, posadila vinograde, izgradila vinariju, izradila brend, ukratko vinski „one women show“! Ne čudi stoga da je simbol moje vinarije na lik žene koja se stopila u lozu – zemlja, žena, loza, pobjeda! A tu je i slogan – “U zagrljaju Dunava, vinove loze i žene”.
Inzistirala sam na stvarima koje se graniče s eksperimentom. Možda je baš u toj inventivnosti tajna brze ekspanzije mojih vina. Priznajem, postignutim rezultatima sam iznenadila i sebe.

Razvoj, stalan razvoj! Tako je Jasna prošle godine kupila 10 hektara zemljišta na prestižnoj poziciji na kojoj će niknuti novi vinogradi graševine, sorte u koju je zaljubljena.

Meni je graševina savršena sorta, u vinogradu je nježna, ali otporna i postojana, u vinariji prelijepa i iskričava u primarnim cvjetnim i voćnim senzacijama, elegantna i užitna i do 2, 3 godine nakon berbe te bogata i raskošna u tercijalnim predikatnim aromama, vino tako jednostavno, a tako kompleksno i raznoliko.

Nakon samo nekoliko godina rada vinarije Jasna je uspjela dosegnuti status vrhunskih vina za svoj crni pinot, graševinu, chardonnay, muškat ottonel i zeleni silvanac. Neki bi rekli da je time dosegnula status – vinarije s pet zvjezdica! A i sve što je dotaknula – pozlatilo se!

Nakon značajnijih postignuća prirodno je da se postave pitanja o novoj motivaciji za daljnji rad. A meni je jedina motivacija raditi mirno, sretno i zadovoljno, drugog motiva nema, a nagrade ako se dogode, super da se dogode! I ni na koji način ne utječu na moju životnu i radnu svakodnevicu. Osobu koja se usredotoči na ono što voli, energijom, mišlju, djelom, dobar rezultat ne može mimoići.

Jasna za sebe voli reći, a to će potvrditi i svi koji je znaju, da ona svoju vinsku priču živi 24 sata dnevno te da ju je vinarstvo okupiralo na razini fanatizma.

A vinarstvo je kod mene pobudilo samo najbolje osjećaje, ljubav i pozitivnu energiju koja mi pomaže svaki problem u hodu riješiti. Mislim da je tržište to prepoznalo, a i moja temeljna struka, ekonomija, odigrala je svoju ulogu da se moja vina i uspješno prodaju. Nikada nisam požalila zbog toga što sam napustila osnovnu struku financije i management i krenula u potpuno novu profesiju – radim što volim, radim s prirodom i družim se s ljudima. Može li bolje?!

Zadovoljstvo poslom i postignutim uspjesima zrcali se iz Jasne tim više što je njezinim stopama odlučio krenuti i sin Branimir.

Enologija je njegov konačan cilj i jedan dio školovanja će vjerojatno odraditi u Americi. Ove godine mi je već pomogao zajedno raditi na pinotu crnom iz 2015. godine, zajedno smo ga vinificirali i kreirali i sjajan je! Čini se da ćemo biti dobar tim u skoroj budućnosti!

Zanimljivo je da je Jasna svoj prvi veliki uspjeh postigla s vinom iz berbe 2010. godine, koju bi mnogi vinari na istoku Hrvatske najradije izbrisali iz sjećanja.

Kriva je percepcija, nekad i jako dobra berba, za koju mislimo da će dati senzacionalna vina, vremenom dade dosadnjikava vina. 2015. godina? Ok, popila se dobro, odlična je, ali u sebi nema onu iskričavast i kreativni izazov, osim u sorti graševine. Čovjek kojeg doživljavamo lijepim nije uvijek onaj koji je apsolutno savršen, mora imati neke nesavršenosti koje mu daju osobnost, simpatičnost i veselost. Isto tako je i s vinom. Meni su te 2010. godine čak tri vina dobila vrhunski status i berba mi nije bila tako teška. S druge strane, ta berba je imala ono što traže vina koja idu na odležavanje, vrlo lijepe kiseline. A aromatika se ni na bilo koji način nije narušila. A kad se te dvije stvari spoje i brižno se njeguju, uspjeh je zajamčen! Moje sljedeće Premium vino je opet Graševina, iz 2015. godine, ona čeka 2018. godinu za izlazak na tržište… Ta sorta mi je nekako prirasla srcu.

Nema razgovora s Jasnom, ma tko ga radio, da se ne spomene uloga žena u vinarstvu. Kad se netko na facebooku dohvatio zbrajanja Decanterovih nagrada koje su, osim Jasni, ove godine pristigle na istok Hrvatske – PP Orahovica s enologinjom Ivanom Nemet osvojila je zlatnu medalju za zeleni silvanac, sestre Kinga i Sibila Kolar srebro za zeleni silvanac, Belje s enologinjom Suzanom Zovko srebro i nekoliko bronca za svoja vina…, Jasna se uključila u raspravu i samo dopisala: “Gle, sve žene!”

Mislim da je svima jasno da ulazimo u jednu eru žena koje su po rodnosti i strukturi, čini se, prilagodljivije ovom suvremenom vremenu koje vrednuje multitasking i umrežavanje, a to su sve naše ženske osobine, kao i pedantnost, brižnost i naš majčinski instinkt, kojega zatim uspješno prenosimo na posao.

Nikoga više stoga ne bi trebalo čuditi što žene tako dobro znaju s vinom. I biti Decanterove pobjednice!


Leave A Reply