Vinarija Sauska je mjesto u koje neizostavno svratim svaki put kad budem u Villanyju. A tamo sam često. Puno je razloga, od mediteranskog ugođaja prekrasne terase odakle se prostire lijep pogled na obližnje vinograde do uistinu sjajnih vina koja su tu vinariju u nekoliko godina uvrstili među najbolje u cijeloj regiji. Od prije nekoliko dana mogu se pohvaliti da sam upoznao i gazdu, Christiana Sausku, s kojim sam u ugodnom druženju proveo cijelo poslijepodne. I u čijem društvu sam kušao 10 vrhunskih hrvatskih vina. Oduševio se Stininim pošipom, Brkićevim Mjesečarom, Josićevim Cuvee Superiorom i Matoševićevom Grimaldom crvenom…
A priča je počela gotovo bezazleno, s čašicom chardonnaya iz njegovih vinograda u Tokaju, koju smo moj vjerni vinski drug Goran i ja došli popiti po povratku s ručka iz Bockova restorana. Bilo je već prilično kasno, Maja je ostala podojiti Grgu u autu, a Vesna, Goranova supruga, ostala je s njom praviti joj društvo. Kad smo ušli u prostor kušaonice, shvatili smo da se tamo okupila cijela jedna obitelj koja samo što nije sjela za stol večerati. Dominantnu ulogu u kuhinji, koja je otvorena za promatranje, imao je neki stariji suhonjavi gospodin za kojeg mi se učinilo da bi mogao biti Christian Sauska, vlasnik vinarije. Nismo se dali smesti i zamolili smo konobara, unatoč njegovom odgovoru da ne rade, da nam ipak donese po čašu chardonnaya. Nije prošlo ni dvije minute, do nas je došao onaj stariji gospodin. Donio nam je po sendvič s listićima crnih tartufa, predstavio se glavom i bradom kao Christian Sauska i zapitao odakle znamo za njegov tokajski chardonnay. Nismo ga htjeli puno zadržavati, a on je predložio da već sutradan dođemo do njega i da ćemo imati vremena pretresti puno više tema. Zamolio nas je još da kušamo njegov “bijeli ponos”, tokajsku kupažu sauvignona blanca i hárslevelűa, što se u Mađarskoj smatralo velikom inovacijom kad je počeo miješati međunarodne i tradicionalne lokalne sorte.
Dogovoreno – učinjeno! U kušaonici Vinarije Sauska došli smo točno u 17 sati. Jedna grupa je taman bila na odlasku i on je strpljivo sa svakim od njih pozirao za prigodnu fotografiju. Zanimanje za Christiana Sausku, koji većinu vremena ipak provodi u SAD-u, nije neobično, jer je njegova životna priča gotovo pa ogledni primjer ispunjenja američkog sna. Mađarsku je napustio početkom 1970-ih godina, a Amerikanci vole reći da tada nije imao ni – auto. Nije čak govorio ni engleski! Kročivši nogom na američko tlo nije birao poslove. Bio je i sakupljač smeća u Massachusettsu sve dok se nije skrasio u tvornici rasvjetnih tijela. U osam godina, tijekom kojih je uz posao završio fakultet i MBA, postupno se penjao ljestvicom u hijerarhiji tvornice postavši dopredsjednik kompanije. Patentirao je čitav niz vrlo profitabilnih pronalazaka u rasvjetnim tijelima. A kad je na kraju kupio tu istu kompaniju, postao je vlasnik i čelni čovjek Light Sources Inc., te – “gazilioner” u nastajanju! Vrijednost njegove kuće u Connecticutu na tržištu nekretnina se procjenjuje na više od četiri milijuna dolara. Premda je bio napustio Mađarsku i rodni kraj na granici s Hrvatskom, Mađarska nikada nije izašla iz njega. Sanjao je i dočekao trijumfalan povratak. U Tokaju ima vinograde na više od 70 hektara, na ulazu u Villany napravio je vjerojatno najljepšu vinariju u Mađarskoj, a odmah pored prekrasnog zdanja napravio je vrt s organski uzgajanim povrćem u kojem često boravi i bere namirnice za svoje gastro-igrarije. Dok se u Tokaju odlučio maksimalno posvetiti furmintu, u Villanyju je odlučio od kadarske napraviti respektabilnu sortu koja se, nažalost, tijekom tvrdog mađarskog komunizma rabila za proizvodnju najjeftinijeg vina za narodne mase. I u tome je vrlo brzo polučio velike uspjehe…
Dok je trajalo njihovo opraštanje, glavni sommelier kušaonice donio je pred nas tri merlota berbe 2013. s različitih položaja, uslijedile su tri različite frankovke i na kraju tri različita cabernet franca. Christian Sauska nas je pozorno slušao i propitkivao. A kad smo pred njim počeli otvarati hrvatska vina, nije skrivao oduševljenje prije svega Stininim pošipom. Nakon 12 vina iz Hrvatske otišao je u arhiv i donio svoja dva favorita. Bile su to tradicionalne bordoške kupaže iz 2000. i 2003. godine. KćI, koja samo što nije rodila, nasmijala se i rekla nam da “nije česta praksa kušati ta vina u Vinariji Sauska”!
Pohvalio nam se da mu dobar prijatelj živi u Zagrebu, ali i da neće odustati od pravne borbe za povratom zemljišta u Srbiji na legendarnom Bisernom ostrvu nedaleko Novog Bečeja gdje trenutno jedino na svijetu uspjeva čuveni muškat krokan…
——————————————————————————–
(PRIČA O VINARIJI SAUSKA OBJAVLJENA U KNJIZI VINSKE PRIČE)
Povrat uloženog zvuči kao loša šala – vinarija je za mene radost života!
Još jedan odlazak u Villány i postat ću zaljubljenik u rosé! Ovaj put je “krivac” bila uistinu impresivna Vinarija Sauska u kojoj godišnje od 500.000 butelja različitih vrsta vina čak 200.000 budu roséi. U društvu Sauskina glavnog enologa Lászla Latorczaija uživao sam u njihovoj najsvježijoj izvedbi roséa od šest sorata (frankovka, pinot crni, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc i syrah), a koje su se brale u dva navrata, krajem kolovoza i sredinom rujna prošle godine.
Bio je to veliki rizik, ali uspjeli smo i dobili od svake sorte optimalnu kvalitetu! Između dvije berbe bilo je proteklo 17-20 dana. S druge strane, “pravu” berbu smo započeli 17. rujna i ona se bez ikakvih problema protegnula do 16. listopada. Noći su već bile postale svježe, ali su zato dani bili vrući i sunčani. Bilo je čarobno, jer – kako je vrijeme prolazilo, znali smo da u bačve spremamo nešto izuzetno, priča Lászlo Latorczai.
Prema Lászlovim riječima, za njihovu vinariju je rosé izuzetno bitno vino. Međutim, unatoč velikoj količini Lászlo ne smatra da Vinarija Sauska zauzima čelno mjesto u mađarskoj proizvodnji toga vina izuzetno popularnog kod naših sjevernih susjeda.
Ni velikani poput Józsefa Bocka ili Attile Gerea ne proizvode ništa manje roséa od naše vinarije. A ako već nekome treba ‘priljepiti’ etiketu ‘kralja roséa’, onda je to Tamás Dùzsi, kaže Lászlo Latorczai.
Nakon roséa uslijedio je portugizac, koji je, praktički, bio predah, “easy going wine” prije vjerojatno najbolje frankovke koju sam ikada pio. Ni najmanje me nije iznenadilo što je Vinarija Sauska na nedavnom Decanterovom ocjenjivanju upravo za frankovku dobila zlatnu medalju. Kao i regionalni trofej za Cabernet franc 2008, broncu za Cuvée 7 (cabernet sauvignon 45, merlot 34, cabernet franc 21 posto) iz 2008. Uostalom, i godinu ranije je Vinarija Sauska bila mađarska perjanica na Decanterovom natjecanju i ponijela regionalni trofej za Cuvée 7 iz 2007, zlato za Cuvée 11 (cabernet franc 40, cabernet sauvignon 30, merlot 25, syrah 5 posto) iz 2007.
Nedavno je na panelu u Budimpešti, na vinskom festivalu VinCe, o našim vinima govorio Steven Spurrier. Znam da je, birajući vina o kojima će govoriti, bez kušanja odbacivao sva koja su prelazila 14 posto alkohola. I, odjednom, zapanjio se kvalitetom našeg Cuvéa 7, počeo je govoriti da je to kupaža u najboljoj tradiciji bordoške škole. Međutim, pitam se, bi li se ikada u to uvjerio da je prethodno pogledao etiketu i pročitao da je u vinu 15 posto alkohola, priča Lászlo Latorczai.
Inače, sve kupaže koje proizvodi Vinarija Sauska nazvane su po nekom primarnom broju (5, 7, 11, 13, 107, 111, 113) djeljivom, dakle, samo sa 1 i samim sobom. Prema prvotnoj zamisli, upravo primarni brojevi trebaju prikazati jedinstvenost Sauskinih vina – što manji broj, kvaliteta je veća!
Vinarija Sauska trenutno na području Villányja i Siklósa ima 70 hektara vlastitih vinograda, dok na području Tokaja ima još 40 hektara. Otkupili su i 14 hektara zemljišta na kojem će se zasaditi isključivo domaće sorte među kojima će prevladavati kadarka.
Kad je naš vlasnik odlučio ulagati u vinograde i vinariju, nećete vjerovati – nije mogao naći nikoga tko bi mu se kao partner pridružio u toj vinskoj priči, gotovo sa čuđenjem priča Lászlo Latorczai.
Razloga za Lászlovo čuđenje bilo je uistinu napretek, a zasigurno je nevjerojatno da nitko nije htio surađivati s jednim od najbogatijih Mađara. Christian Sauska, američki Mađar, obogatio se u proizvodnji industrijske rasvjete. Kao veliki gurman te zaljubljenik u vino, htio se trijumfalno vratiti u svoj rodni kraj i napraviti vrhunska vina koja će dodatno podići slavu vinske Mađarske. Već ranije su, primjerice, u vinski posao ušli Sandor Csanyi, vlasnik OTP banke, koji je kupio čuvenu Vinariju Teleki, te József Béres, vlasnik velike farmaceutske industrije. Christian Sauska nije ni sekundu požalio zbog ogromne investicije koja, tvrdi njegov glavni enolog, neće biti profitabilna barem sljedećih 20 godina. Uostalom, Christian Sauska je u jednom od svojih rijetkih medijskih nastupa izjavio da “povratak uloženog zvuči kao loša šala”, te da je Vinarija Sauska za njega – radost života!
Vjerojatno će jednom moji unuci doživjeti zaradu od Vinarije Sauska, izjavio je Christian Sauska.
Opisujući svojeg gazdu, Lászlo Latorczai tvrdi da Christian Sauska zna sve o vinu te da bez njegovog završnog “miga” nijedno vino ne puštaju u prodaju.
Kad je u Mađarskoj, onda je po cijeli dan u Vinariji, odnosno u kuhinji goleme prostorije za kušanje. Veliki je gurman i stalno nešto kuha. To mu je strast! Zato me i ne čudi što svake godine ne žali ulaganje novih i novih milijuna dolara u Vinariju Sauska, priča Lászlo Latorczai.
Christian Sauska nije žalio ni u dovođenju najboljih svjetskih vinskih konzultanata koji su već u samom početku rada Vinariju Sauska pozicionirali u mađarski vrh. Prvo su mu radili Amanda McPhee i Paul Hobbs iz SAD-a, a potom je u svoje vinograde doveo i čuvenog Stefana Chiocciolija, jedinog Talijana, uz Giacoma Tachisa, kojega je Robert Parker za njihova vina nagradio s maksimalnih 100 bodova. Uostalom, Stefana Chiocciolija je prije dvije i pol godine, vijest je zazvučala gotovo senzacionalno – u pomoć bila pozvala i francuska vinarija La Baronne!
Unutrašnjost vinarije ukrašena je skupocjenim umjetničkim slikama, ponajviše iz područja pop-arta, a prelijepa terasa napravljena je u mediteranskom stilu sa suvremenim dizajnerskim rješenjima stolica i stolova. Cijela vinarija je obložena, pak, kamenom iz Dalmacije.
