DARKO PREVOLŠEK (Auric Barrels) – Slavonski hrast želim vidjeti u bačvama iz – Slavonije

1931

 

 

Darko Prevolšek, šef proizvodnje brzorastuće i najveće hrvatske bačvarije Auric Barrels, nikada neće zaboraviti da im se, dok je kao početnik u tom poslu 1995. godine radio u nekadašnjem divu, DIK-u Đurđenovac, poslovno obratio Mijo Ćošković, proizvođač ultralakih aviona i suradnik kalifornijske bačvarije Radoux, tražeći da od njegovih dužica naprave 200 barrique bačvica. Bila je to, tvrdi Darko, „lopta koja je sjela na volej“, ali i prijedlog koji je posrnulu tvornicu trebao, praktički, usmjeriti na pravi put.

  • On je iz Štitara, radio je dužice za izvoz i doveo je kod nas 20 kubika suhih elemenata starih 2 godine. Mi smo to napravili, ali, nažalost, direktori firme nisu prepoznali zanimanje koje je već tada postojalo za takvim hrastovim bačvama i odgovorili su mu da ih dugoročno ne zanima taj posao, prisjeća se Darko.

A za bačvama DIK-a Đurđenovac uvijek je postojalo zanimanje, toliko i takvo da njihovim bačvama svojedobno nije mogao odoljeti ni Fidel Castro za potrebe odležavanja velike količine ruma.

  • Tako je! DIK Đurđenovac, gdje sam radio 10-ak godina, je u 2-3 godine 1980-ih godina napravio 35.000 bačava u poslu teškom 50.000 bačava za potrebe proizvodnje ruma na Kubi. Bio je to posao na razini cijele Jugoslavije, a za Fidela su se pravile bačve od 500 litara. Za rum! S tim da su sve bačve sastavljene, ispitane, popisane, rastavljene, povezane bačva po bačva, pobilježene i spremljene u vagone koji su ih vozili za Rijeku na brod. Dakle, kad je bačva bila gotova u potpunosti, popisalo se gdje je koja dužica i – rastavila se. Jer, 500 litara je volumenski velika bačva i ne bi ih puno moglo stati u kontejner pa se procijenilo da bi bilo isplativije sastaviti ih i rastaviti i ponovo na licu mjesta na Kubi ih sastaviti, a tamo su to radila četvorica ovdašnjih radnika koji su tamo otišli i boravili dvije godine, dok nisu obučili lokalne majstore.

Darko Prevolšek, danas vjerojatno najveći bačvarski autoritet u Hrvatskoj, svoje snove o bačvama počeo je snivati baš u vrijeme tog velikog posla s Fidelom Castrom. Bio je klinac kad je 1986. godine došao do očeva prijatelja, velikog Mladena Čejke.

  • Došao sam kod njega i on je bačvu od 300 litara hoblao izvana, a da pritom nije imao nijedan obruč.
  • „Majstore, kako to? Doći ću i ja učiti to što vi radite?“
  • Koliko godina si tada imao?
  • 16 godina, bio sam u prvom razredu srednje škole, upisao sam smjer drvnog tehničara. Sljedećih 5-6 godina sam bio kod njega.
  • Gdje je Mladen Čejka tada radio?
  • On je već bio otišao u mirovinu. Ali, on je tako radio te bačve… Pazite, ja u Hrvatskoj znam sve bačvare, nema nikoga koga ne poznam, ali kako je on pravio te bačve, nitko njemu ni danas nije ni blizu!
  • Koliko je danas u Hrvatskoj bačvara, kad ih već sve poznaješ?
  • Izučenih bačvara ima manje od desetorica, a ukupno, možda, 20 ljudi zna bačvu napraviti do kraja samostalno.
  • A kakva situacija je bila 1986. godine, kad si odlučio postati bačvar?
  • Tada je samo u DIK-u Đurđenovcu bilo 72 djelatnika, a od njih je barem 25 bilo VKV majstori.
  • Ja sam počeo raditi 1992-1993. godine raditi i DIK Đurđenovac je tada bio fokusiran na nešto velikih te na parafinirane bačve. Gotovo 10.000 komada godišnje. Radilo se dosta ovih manjih od 25-100 litara za ocat, nešto većih bačava 2.000-3.000 litara te kace. Tada je još bilo dosta majstora. Mislim da je presudna bila 1995. godina, a tad je država omogućila svima koji su htjeli, a bili su blizu, prijevremeni odlazak u mirovinu. Tako je firma u godinu dana ostala bez većine vrhunskih majstora, a ja sam tada bio najmlađi u bačvariji i, pritom – poslovođa!!! Imao sam sreću što sam od 1986. godine učio se bačvarstvu i 1993. godine položio bačvarski ispit. Jer, kad sam išao u srednju školu, smjer bačvara nije postojao. Išao sam u đurđenovačku srednju školu pitati mogu li polagati za bačvara, s tim da sam završio za drvnog tehničara. Dok je škola to zatražila od ministarstva, u godinu dana su uveli smjer bačvar i ja sam bio prvi koji je nakon dugo vremena završio obrazovanje za bačvara u Đurđenovcu. A to je bilo obrazovanje koje je u toj školi postojalo i nakon Drugog svjetskog rata!

 

Premda, kad se zaposlio u DIK-u Đurđenovac, Darku prvi posao nisu bile bačve nego – namještaj. I to nekoliko godina. Kako je strahovito brzo napredovao, imao je problem preći u bačvariju, jer ga šef proizvodnje namještaja nije htio prepustiti u drugi tvornički odjel.

  • Sjećaš li se svoje prve bačve?
  • Kako da ne. Premda sam prvo napravio kacu, a ne bačvu. I to mami za limun, neku vrstu cvjetnjaka. Poslije toga sam napravio bačvu od 50 litara. Dovezao sam je kući iz Feričanaca na pak-tregeru bicikla, samo sam postavio dvije letvice na koje sam bačvu položio.
  • Zašto tebe danas smatraju sinonimom za suvremeno bačvarstvo u Hrvatskoj?
  • Rekao bih da sam imao sreću u životu. Prvo sam naučio posao kod najboljih majstora, gdje se sve radilo ručno. Kad sam se učio zanatu, bila je jedna ravnalica i jedna kružna pila, sve se ručno radilo. I sačuvao sam dosta tih alata, nadam se jednom otvoriti muzej bačvarstva. Tu sam naučio dosta, prepoznavati greške, što može, a što ne može proći, i onda sam došao u DIK Đurđenovac gdje sam tri godine radio s još desetoricom vrhunski educiranih majstora postupno „kradeći znanje“ od njih. Vjerujte mi, mene možete pitati što god vas zanima i sve ću vam reći, ali ti stari majstori, koji su bili pred mirovinom, morao si ih pratiti i iz njih mukotrpno čupati sve što vas je zanimalo. Doslovno ste od njih morali krasti znanje, jer nisu htjeli ništa pričati. S druge strane, majsor Čejka mi je 100 puta rekao:
  • „Darko, ako nešto ne znaš, pitaj me 100 puta, ako i dalje ne znaš, ne ustručavaj se pitati i 101. put!“
  • Dakle, zanat sam izučio kod jako dobrog majstora koji je o tome sve htio pričati!
  • Što smatraš svojim najvećim poduhvatom?
  • Badanj od 50.000 litara kojeg sam napravio u Tofradu. Za potrebu proizvodnje octa. Bilo je to vrlo zahtjevno, ipak je riječ o golemoj zapremini, mislim da u Hrvatskoj nitko nije radio veći badanj.

Darko je u DIK-u Đurđenovac radio devet godina, a nakon toga je, surađujući s legendarnim enologom Erdutskih vinograda, Slobodanom Čapinom, došao u Erdut reparirati trenutno najveću na svijetu aktivnu drvenu bačvu. U Erdutskim vinogradima vole reći da se ta bačva, uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda, dugo stvarala, „na njoj se radilo više od 150 godina“, jer – toliko je bila stara hrastovina koju je DIK Đurđenovac iskoristio za izradu bačve metodom cijepanja 109 hrastovih duga. Potom su se duge debele 22 centimetra sušile 10 godina i tek onda unosile u podrum i sklapale na mjestu golemog bazena zapremine također 75.000 litara. Tako „slijepljenu“ bačvu dodatno su okovali sa 2,5 tona željeza. Čak 150 četvornih metara je razvijena površina bačve, odnosno svih hrastovih duga od kojih je izrađena. Podaci, nadalje, kazuju da je prazna bačva teška 17.000 kilograma, dužina bačve je 575 centimetara, a promjer čak 490 centimetara.
Posebnu vrijednost bačvi dodatno su donijeli poznati kipari Mato Tijardović, Ivan Forjan, Vedran Jakšić i Saša Matković. Oni su za nekoliko mjeseci neprekidnog rada, za koji prethodno nisu imali nikakvu ideju ni nacrt, ukrasili bačvu drvorezom u čijem središtu su prikazali „Posljednju večeru“…

  • Ta bačva je u Erdutskim vinogradima montirana i bila je sastavljena taman pred rat. Prvi put ju je vodom i vinom napunio – Arkan! Nažalost, bačva nije bila u potpunosti završena, premda je bila sastavljena, ubrušena i okovana, jer nisu bili napravljeni stalci. Dakle, ona je tada ležala na 13 duga i kad su napunili tu bačvu vinom, ona je „ušla unutra“ za barem 3 cm. Ja sam radio na reparaciji te bačve 2001. godine i njezini stalci, koji su sad tamo, moje su djelo. Godinu dana sam tamo živio. Ta bačva je 6,5 metara dugačka, u trbuhu 6 metara, u danu 5 m, kad se počela raditi u Đurđenovcu debljina dužice je bila 15 cm, a sada 12,5 cm. Kad sam tamo došao, najveći problem je bio što je bačva curila. Skidali smo kamenac i mislio sam da ćemo, kad ga skinemo, pronaći razlog curenju. Još nešto, unutar bačve smo napravili i montirali zidarsku skelu od 4 metra. Našao sam mjesto na kojem je bačva curila i bio sam sto posto uvjeren da sam riješio problem. Napunili smo pola bačve, a ona ne curi. Napunimo do vrha, ona drugi dan počne ponovo curiti. Za bačve tolike težine, a ona je puna teška 85 tona, dovoljan je mali pomak da se napravi minimalna pukotina i da procuri.

 

Nakon izazovnog i zahtjevnog posla na reparaciji gigantske bačve u Erdutskim vinogradima, Darku se „pojavio“ Franjo Lucić, moćni političar iz Pleternice, koji je namjeravao pokrenuti veliku bačvariju Tofrado. Trebao im je majstor-bačvar, a Darko Prevolšek je bio njegov prvi izbor. Izazov je prihvaćen i Darko je u Tofradu radio devet godina.

  • I radio se dobar izvoz, u Australiju, Argentinu, Čile… U Izrael smo izvezli 30 bačava, a više od godinu dana nas je nadgledao rabin koji je u tvornicu mogao doći kad god hoće, jer su bačve morale u potpunosti biti kosher.

Kad je Tofrado propao, Darko odlazi kući i 2011. godine pokreće bačvariju Prevolšek.

  • Zaposlio sam trojicu radnika, radili smo dosta reparacija, ali i nove bačve. A onda se, 2015. godine, pojavio Zdenko Bogović. Našli smo se na nekom sastanku, on mene upitao što mislim o bačvama, našem slavonskom hrastu, a ja sam mu odgovorio da ono što mi imamo prostoru između Orahovice i Čaglina nema ni Francuska – vrhunska kvaliteta hrasta, od strukture, boje, fenomenalno.
  • Godinu kasnije on dolazi do mene kući, sjedne me u svoj auto i odveze u šumu Rastovac iznad Donje Motičine. Obilježili smo sprejom 50-ak kubika trupaca, a onda se on okrene prema meni i kaže da pokreće bačvariju. Isprva se bačvarija zvala Slavonska bačvarija, a kasnije je promijenila ime u Auric Barrels.

Moglo bi se reći da sve poslije toga polako prerasta u legendu, jer Auric Barrels je u kratkom razdoblju postao najveća regionalna bačvarija s kapacitetom izrade 7.000-10.000 barrique bačava godišnje. I, što Darko naglašava, „za takav kapacitet Auric Barrels ima i osiguranu sirovinu“!

  • Kad sam prvi put razgovarao s Bogovićem, rekao sam mu da je Tofrado bila izvrsna bačvarija, sve dok jednom nije ostala bez materijala. Znači, to se ne smije dogoditi i bačvarija uvijek mora imati materijal star najmanje dvije godine. Pritom sam rekao Bogoviću da, ne bude li tako, bolje da ne ulazim u priču. Tako se i ispoštovalo. Prošle godine smo počeli raditi bačve, a materijal nam je star od dvije do tri i pol godine, sirovinska baza nam je dosta dugo odstajala.
  • Što se tiče strojeva, obišli smo dosta sajmova po Njemačkoj i nema puno proizvođača strojeva za proizvodnju bačava. Dvojili smo se između njemačkog Antona i slovenskog Ledineka¸i odlučili za Ledineka. Presudila je mogućnost serijske proizvodnje bačava od 1000 litara!

U vrlo kratkom razdoblju Auric Barrels je po broju zaposlenih radnika te proizvedenih bačava postao veći nego sve druge bačvarije u Hrvatskoj – skupa. Ruku na srce, bačvarstvo je u Hrvatskoj bilo skoro iščeznulo i svelo se tek na Goluba, Pozveka, Srneca, Peteka, Frančulu i Jedinka. Ukupno, s Auric Barrelsom, tek sedam bačvarija koja prerađuju slavonski hrast. Prema Darkovim riječima, postoje i dvojica bačvara iz Kutereva, ali „oni rade jelovinu, ne hrast“.

 

  • Dobro, ali vi radite i bačve od kestena i divlje trešnje?
  • Meni je kesten uvijek bio drag, jer daje neku posebnu notu, 30 posto više tanina nego hrast. Ali, te tanine u vinu ne osjetite, blaži su, i nakon tri mjeseca ih više uopće i ne osjetite.
  • A što trešnja daje vinu?
  • Voćnost. I bačva od trešnje je puno bolja za crna vina. Ja sam pio crna vina od duda, za kojeg svi govore da je rakijska bačva, i bila su izvanredna.

Darko tvrdi da je prihvatio posao u Auric Barrelsu „i zbog činjenice što je od 2000. godine strahovito puno hrasta završavalo u izvozu, a u Hrvatsku su se vraćale bačve Garbelota ili Nadalie s natpisom da su od slavonskog hrasta“.

  • A mi smo ovdje imali i tradiciju i strojeve i sve uništili. Životna misija mi je slavonski hrast kroz bačve vratiti tamo gdje i pripada, uz bok francuskom, ali u bačvama proizvedenim ovdje, u Slavoniji.
  • Koliko bačava od slavonskog hrasta se napravi izvan Hrvatske?
  • Kad vidite licitacije Hrvatskih šuma, jako puno trupaca kupuju firme usko povezane s firmama izvana koje od njih proizvode bačve. Ne bi mi to ni smetalo, ali da mi u Hrvatskoj napravimo barem cijepanu dužicu, ako ne bačvu. Ali, najviše mi je žao kad mi izvezemo vrhunski trupac za jako malo novaca, a to se vrati kroz jako skupu bačvu.
  • Je li naše bačve zaostaju za Nadalie, Garbelotto, Seguin Moreau?
  • Tehnološki smo ih stigli! Prije dvije godine smo bili na sajmu u Montpellieru, izložili smo dvije bačve i na kraju su nas došli pitati bi li im prodali svu tu dužicu koju imamo. Rekli smo im da mi prodajemo samo gotove bačve! Nisu oni ni ludi, jer su vidjeli da naša Premium + bačva po centimetru širine ima 8-10 godova.