ERVIN DRENŠKI: Ja sam tipična stara zagorska vinska škola, prilagođavam se potrebama za gemištom

Ervin Drenški dolazi iz Kostelskog, naselja poznatog po Kostelskoj pištoli, povijesnoj postrojbi Krapinsko-zagorske županije koja već stoljećima slavi Uskrs pucanjem iz kubura izrađenih od orahovog panja. Naravno, i Ervin je član Kostelske pištole, koja je na Uskrs 2025. godine čak 502. put priredila uskrsno pucanje u čast uskrsnuća Isusa Krista. Taj je običaj, „uskrsno pucanje iz pištola“, uvršten i na listu nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.

U Pregradi se, kaže Josip Krog, predsjednik Kostelske pištole, drži stari običaj: kad se rodi sin, „pod jastuk mu se, umjesto novca, stavlja kubura“.

• Mislim da je najnormalnije da svatko iz Kostelskog mora biti član te postrojbe, kao što sam i ja. Već 35 godina sam nasljednik tradicije straže grofa Keglevića, koja je od 1523. godine, kad su se Keglevići doselili u Kostelgrad, s noći Velike subote na Uskrs čuvala Kristov grob, a pri izlasku iz crkve tadašnjim pištolama slavila Isusovo uskrsnuće – priča Ervin Drenški.

Kostelska pištola, dodaje, godišnje ima barem tridesetak službenih izlazaka. Sudjeluju na proslavama Dana gradova i općina diljem županije, gostuju kod drugih povijesnih postrojbi, svake godine sudjeluju u obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar i Škabrnju te Dana spomena na Rudolfa Perešina. Nastupili su i na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i na velikom vojnom mimohodu u Zagrebu 2015. godine.

Zanimljivo, tolika količina izgorjelog baruta i zaglušujućih plotuna Ervinu i njegovima nije ni najmanje naštetila sluhu. Štoviše, Ervin je trubač – i, kako sam kaže, „dosta dobro pjeva, kao i cijela familija“.

• Tata je stalno svirao negdje okolo, pa vjerojatno zbog tih obveza nije imao vremena ozbiljnije me uputiti u glazbu. No, ja sam to nadoknadio sa sinom Martinom, kojeg sam stalno vozio na nastupe i probe. Sad završava Glazbenu akademiju u Zagrebu – priča Ervin s ponosom.

I brat mu je, kaže, vrstan saksofonist, a djed je bio sjajan trubač. Upravo po djedovu nadimku njihova se obitelj razlikuje od ostalih Drenških – zovu ih Kraljice.

• To vam je naš obiteljski nadimak. Ja sam treća generacija Kraljica. Moje puno ime je Ervin Drenški Kraljica – smije se Ervin.
• Zašto Kraljica, a ne Kralj?
• Po djedu, koji je navodno nešto zgriješio prema kraljici Tereziji pa je završio u zatvoru. Nakon njega, Kraljicom su zvali mog oca, vrhunskog glazbenika. Mnogi su mislili da nadimak dolazi od njegova sviranja trube, ali nije – objašnjava.

Njegov vinski brend danas nosi isti naziv – Kraljica.

• Pjesama ima mnogo koje su mi prirasle srcu, ali „Oj, draga kletica“ mi je posebno draga. Ima u njoj sve – vino, breg, druženje i prolaznost – kaže Ervin, pa citira stihove:

Tam na Zagorskom bregu, pri staroj kletici

Sastajemo se često, veseljaci mi

Oj draga kletica I dobra kapljica

Volimo te mi, Zagorci veseli

U zagrljaj dojdi mi draga, ljubili bumo se mi

Zakaj tak hitro prolazi život taj jedini

Oj draga kletica

Tu popevku čuj ti, dok bregom se raširi

Zakaj tak hitro prolazi život, taj jedini

Oj draga kletica

• Vi niste Kraljevi nego Kraljice, a sad vam je i klet ženskog roda?
• Ha, ha, možda da navedem pjesmu Sinova Zagorja, Moje Zagorje:

Zagorje moje, otkud ljepote tvoje

kaj to u tebi ima

i čini nas ponosnima

Drvene kleti jače sjaje

od rajskih dvora

od slavonskih ravni

i Jadranskoga mora

U mojem srcu vječno tvoja zvijezda sja

u mislima uvijek slika dragog Zagorja

u očima mojim nek´ ti suze kažu sve

koliko mi značiš, moje Zagorje

U dalekom svijetu bol si mojoj duši

okov samoće steže me i guši

gdjegod da odem, u sebi nosim te ja

čežnja si moja, zemljo voljena

Ervin je ponosan trubač jer je truba oduvijek bila važan instrument u zagorskim sastavima.

• Do prije nekoliko godina truba i bariton bili su neizostavni, jer smo svi privrženi oberkrainu, slovenskom štihu. Nažalost, u zadnje vrijeme i kod nas počinje prevladavati narodnjak, što nas Zagorce jako žalosti – kaže.

„Slovenski štih“ zagorske glazbe svijetu su najbolje predstavila braća Avsenik, Slavko i Vilko – legendarni oberkraineri koji su ušli u Guinnessovu knjigu rekorda kao najplodniji folk sastav svih vremena, s više od tisuću snimljenih pjesama i više od 30 milijuna prodanih nosača zvuka. Njihova „Na Golici“ ili „Trumpet Echoes“ i danas se smatra najizvođenijom instrumentalnom pjesmom na svijetu.

Kad nije u Kostelskoj pištoli ni s trubom u ruci, Ervin je – u Vetropacku u Humu na Sutli, u pogonu za proizvodnju staklenih boca.

• Da, moj posao je upravo na proizvodnji boca. Strojevi se gotovo nikada ne gase, nikad ih nije dovoljno – smije se.
• Barem si možete priuštiti boce za svoju vinariju po povoljnijoj cijeni?
• Ma kakvi! Ne da nemam popust, nego boce kupujem posredno, preko Pavina. Vetropack ne prodaje malim proizvođačima – objašnjava Ervin.

Zasad ne planira napustiti posao.

• To mi je cilj za dvije-tri godine, kad sin završi akademiju i vidi kamo će ga život odvesti. Možda jednog dana i on dođe u vinograd. A imam i mlađeg sina, pa ću vidjeti kamo njega vuku interesi – kaže.

Ervin dijeli prezime s Borisom Drenškim – Bodrenom, svjetski poznatim majstorom predikata.

• Boris i ja dijelimo prezime, praktički smo susjedi, ali nismo u rodu. On je svjetski uspješan u proizvodnji predikatnih vina, što je u ovoj regiji pravo čudo. No, zanimljivo je da je moja obitelj vinograde posadila puno ranije od njega. Boris je sve sam stvorio, a ja sam svoj vinski put naslijedio – priča Ervin.
• Kako biste sebe pozicionirali na vinskoj karti Zagorja?
• Ja sam još novi, tek u počecima. Prodajem svoja vina u pet lokalnih kafića – u Humu na Sutli, Pregradi i okolici – i po tome sam zadovoljan. Ne težim velikoj proizvodnji. Uređujem podrum s kušaonicom i želim ostati vezan uz ovaj kraj, od Pregrade i Huma na Sutli do Krapine i Zaboka – kaže.

Najviše proizvodi miješana vina, tipično zagorska, prilagođena potrebama za gemištom.

• Držim četiri-pet birtija koje opskrbljujem vinom. To je tipična stara zagorska vinska škola. Tako su radili i moj djed i moj otac. Prije pet godina počeo sam proizvoditi i sortna vina – krenuo s rajnskim rizlingom, zatim pinotom sivim, muškatom žutim, graševinom i cabernet sauvignonom. Danas imam pet etiketa.

Prvi njegov sortni uradak, rajnski rizling, osvojio je zlato na regionalnom natjecanju u Pregradi.

• Inače, u Pregradi sve udruge predstavljaju svoja vina i, ako ovdje prođeš dobro, onda ideš u Bedekovčinu. Pregrada su kvalifikacije. I u Bedekovčini sam dobio zlato za to vino.

To mi je bio poticaj da nastavim, iskren je Ervin.

Ervin tvrdi da kod njega doma nitko nije enolog niti se netko obrazovao za taj posao, „vinarstvo se voli i obavlja iz duše“!

• Kad na sajmu kušam vina iz velikih vinarija s timovima stručnjaka, a onda usporedim s onim što sam sam napravio – ponosan sam.

Ime mu je, kaže, svojevrsna posveta ocu.

• Tata je radio u Njemačkoj u tvornici automobila i dao mi ime Ervin – njemačkog podrijetla, od riječi heri (ratnik) i win (prijatelj). Znači „prijatelj vojske“ ili „zaštitnik vojske“. Valjda sam mu to dokazao u Kostelskoj pištoli – smije se Ervin.

Danas, uz zvuk trube i miris vina, restaurira i stari Mercedes 190 iz 1989. godine. Kad taj automobil, kao i mnoge njegove uspomene, ponovno zasja na zagorskim cestama – to će biti još jedan simbol uporne zagorske tradicije koju Ervin nosi u sebi.