Obožavam Cape Town i danima bih mogao, primjerice, šetati njegovim Waterfrontom i obilaziti restorane, tržnice, kafiće, vinoteke. Još draži mi je tamošnji market u The Old Biscuit Millu sa svim onim rukotvorinama i organskim oblizekima koji se nude na svakom koraku. Vrhuncima ovih žila kucavica suvremenog Cape Towna doživljavam dva restorana – The Belthazar, godinama ponajbolji steakhouse u Južnoj Africi i mjesto s najvećom svjetskom ponudom vina na čašu (više od 500 etiketa!), te The Test Kitchen, gastronomsku ekstravaganciju Lukea Dale-Roberta, glavnog chefa koji je to mjesto uvrstio na 12. mjesto San Pellegrinovog izbora najboljih svjetskih restorana. I Waterfront i The Old Biscuit Mill su svoju priču izdigli iz prostora koji su nekada bili industrijski ili skladišni i dugo nisu imali nikakvu svrhu.
Kod nas, nažalost, gotovo svaki pokušaj revitalizacije napuštenog prostora završava – nikako. Sve donedavno vjerovalo se da bi zagrebački Paromlin mogao postati novo kulturno središte glavnog grada, no bageri privatne građevinske tvrtke koncem lipnja ispisali su posljednje poglavlje ovoga remek djela industrijske arhitekture s početka 20. stoljeća. U Osijeku se prije nekoliko tjedana pojavila inicijativa da se prostor Kožare u Donjem gradu pretvori u mali hotel s pristaništem za kruzere i nacionalnim restoranom.
Dok gradske vlasti očekuju odgovor Ministarstva kulture na projektni prijedlog rekonstrukcije Kožare, Osječanima je najbliže zaletiti se u Beograd i posvjedočiti uspješnoj preobrazbi tamošnje zapuštene Beton hale pod Kalemegdanom u gastronomsko središte cijele regije. U koje je došao i legendarni Richard Sandoval s restoranom Toro Latin GastroBar!
Betona hala je filmskim fanaticima poznata kao mjesto gdje su u prvoj epizodi “uskrsnuli” Otpisani. Dugo godine su ta bivša skladišta Luke Beograd izgrađena 1937. godine pored Brankova mosta doslovno zjapila napušteno. I onda je prije dvije godine Agencija za poslovni prostor Grada Beograda objavila oglas kojim je sve zainteresirane pozvala na javno nadmetanje za davanje u zakup 15 objekata površine od 105 do 770 četvornih metara. Ono što je posebno zanimljivo, a navedeno je u oglasu, planirano je da 12 objekata treba imati ugostiteljsku namjenu, u dva će biti noćni klubovi, a jedan je predviđen biti brzogrizna zalogajnica.
U vrlo kratkom vremenu započelo je natjecanje u uređenju zakupljenih prostora, a Toro Latin GastroBar je tek jedan u nizu vrhunskih restorana koje predvode Cantina de Frida, Iguana, Comunale…
Moj izbor za posjet Beton hali, koju neki već hrabro nazivaju Novom Skadarlijom, bio je na preporuku Đurđe Katić, prve vinske dame Srbije, restoran Sofa. Kuhar je Talijan koji je, vjerojatno, pored legendarnog košarkaša Dine Meneghina najviši Talijan kojeg sam ikad vidio! I hrana koju nam je pripremio – carpaccio od tanko izrezanih listića bifteka i parmezana, pappardelle s raguom od pačetine i tagliata od pačjih grudi, bila je također na tako visokoj razini. Pili smo Ivanovićev Prokupac 2011. i Cabernet&Merlot 2012. Gazdinstva Cilić. Malo smo u početku strepili hoće li nam na glavu pasti žičana sofa koja je visila sa stropa, ali fantastična hrana, dobra vina i vrlo susretljivi i dobronamjerni konobari brzo su nam preusmjerili misli. Obećali smo ponovo doći na hrskavu janjetinu s ruzmarinom koju Gabriel, tako se zove onaj visoki kuhar, priprema čak sedam sati.
