Michel Rolland je vjerovao da se velika vina mogu napraviti svugdje. A onda bi dodao – samo se prije toga posavjetujte s njim.
Tako je u Mondovinu, glasovitom dokumentarnom filmu iz 2004. godine, pomalo srdito govorio francuski vigneron Aimé Guibert, ciljajući na “letećeg enologa”, ali i na njegovu bliskost s obitelji Mondavi, koja je tada planirala raskrčiti brdo nedaleko Guibertove zemlje i zasaditi golemi vinograd.
– Vino je mrtvo, kao i sirevi, voće… – zaključio je Guibert, ne nalazeći odgovor na nadolazeću globalizaciju vinskog tržišta. Na tom tržištu sve veću su ulogu preuzimale velike vinarije poput Mondavijeve, s godišnjom proizvodnjom od 120 milijuna butelja, tržišnom vrijednošću većom od pola milijarde dolara i više od 200 tisuća posjetitelja godišnje.
U istom tom svijetu Robert Parker je za mnoge ogorčene “autentične” francuske vinare bio čovjek koji je “otkrio glazbu po kojoj Bordeaux pleše”, a cijela se njegova filozofija svodila na jednostavnu misao: ono što volim je dobro, a ono što najviše volim – najbolje.
Hubert de Montille, također jedan od upečatljivih likova iz Mondovina, vinsku globalizaciju, kojoj su snažno pridonijeli Michel Rolland i Parker, nazvao je jednom riječju: “vanilizacija”.
– Prikrijmo nedostatak terroira okusom novog hrasta – govorio je de Montille.
Ipak, među svim tim polemikama i optužbama, iz Mondovina se najdublje pamti jedna Rollandova rečenica, gotovo dječački zaigrana: jedva čeka da netko zasadi vinograd na Mjesecu – kako bi on tamo bio prvi konzultant.
U vrijeme snimanja filma savjetovao je više od 100 vinarija u 12 zemalja. Danas, nakon desetljeća rada, taj je broj narastao na više od 250 vinarija diljem svijeta. Unatoč kritikama i etiketama poput “rollandizacije” ili “parkerizacije”, njegov utjecaj nije slabio – naprotiv. Protivnike je znao nazivati “ajatolasima terroira”, no iza te polemike stajao je čovjek koji je prije svega volio vino – i razumio ga u svim njegovim oblicima.
Za nas je posebno važno što je Michel Rolland godinama bio blizak prijatelj Ernesta Tolja i jedan od ključnih ljudi u kvalitativnom uzletu vinarije Saints Hills. Njegov utjecaj bio je tih, ali presudan – onaj koji ne dominira, nego usmjerava.
U tom duhu nastao je i Frenchie – sauvignon blanc iz Sonome, ali i istoimeno vino Saints Hillsa. Na etiketi Toljeve butelje nalazi se Rollandova profilna karikatura, dok kontraetiketa nosi gotovo manifestnu poruku: “We dedicate this wine to all THE ROLLANDISATION, GLOBALISATION, PARKERISATION, and other B.S. stories.”
Da ne bude zabune – “B.S.” znači ono što svi mislimo da znači.
– Ma, to su vam velike svjetske priče o glupostima o kojima ljudi melju da bi nešto mljeli – rekao je Ernest Tolj, jasno dajući do znanja da vina ne stvaraju etikete ni ideologije, nego ljudi, znanje i osjećaj.
I doista, nitko ne pije vina Saints Hillsa zbog Rollanda. Piju se zato što su dobra. Ali Rolland je bio onaj mali, presudni pomak – jezičac na vagi koji je mnoge potaknuo da probaju nešto novo: Dingač, rosé, plavac mali, Nevinu… ili Frenchie.
– Frenchie je sauvignon blanc koji smo prvotno zasadili s namjerom da ide u Nevinu. No ispao je toliko dobar da smo odlučili napraviti sortno vino koje sam, zbog golemog angažmana u njegovoj proizvodnji, posvetio Michelu Rollandu – rekao je Tolj.
To vino danas postoji u svega dvije tisuće butelja. I svaka od njih, na neki način, nosi dio priče o čovjeku koji je vjerovao da se veliko vino može napraviti bilo gdje – ako mu se pristupi s razumijevanjem, znanjem i hrabrošću.
Sjećam se i jedne stare priče iz Toljeva istarskog vinograda svetog Ante u Radovanima. Ispričao ju je Alojz Ivetac:
“Ernest je bio u Francuskoj, u jednom bordoškom podrumu. Kušao je kupažu sauvignona i semillona. Bio je toliko osupnut da je istrčao van i nazvao me: ‘Alojz, organiziraj bagere i pripremi vinograd za pet tisuća loza semillona! Miješat ćemo ga sa sauvignonom. Ovako nešto u životu nisam pio!’”
Možda je upravo u toj rečenici – u tom trenutku čiste fascinacije vinom – sadržana i srž Rollandove filozofije.
Jer iza svih rasprava o terroiru, globalizaciji i stilovima ostaje ono najjednostavnije: vino koje te pogodi, koje te natjera da zastaneš i kažeš – ovo je nešto posebno.
Michel Rolland je cijeli život proveo upravo u tom prostoru.
I zato ova priča više nije rasprava o “rollandizaciji”, nego tiha zahvala čovjeku koji je, sviđalo se to nekome ili ne, vinu dao globalni glas.
