Kada netko iz Ponikava svoj plavac mali nazove škrapa jedino mi padne na pamet razmišlja li taj nazivač, možda, postoji li išta drugo na Pelješcu osim morfoloških oblika krša. I, hoće li rukatac nazvati jama, a maraštinu spilja. Ili, hoće li svoj vinski podrum nazvati – Chateau Vrtača.
Dežurni “krivac” za propitkivanje krških reljefnih oblika Pelješca je trenutno najmlađi pelješki vinar dalekih francuskih korijena Ante Marlais. Njega u Ponikvama, da bi ga razlikovali od drugih Anta i drugih Marlaisa, zovu jednostavno – Mrčo! Neki idu tako daleko u veličanju ovoga mladca da ga bez ustručavanja nazivaju “stilskim blizancem Frane Miloša”!
Njegova bosanska prijateljica, zadivljena Antinim nogoloptačkim vještinama, darivala mu je originalni dres bosanskohercegovačke reprezentacije s brojem 9 – neka između ponikava, škrapa i vrtača boravi i duh Edina Džeke.
Čuli smo se telefonski nekoliko dana zaredom oko 21 sat. I svaki put bi Ante zamolio “time out” za tuširanje, “da se osvježi i dođe k sebi”, jer – taman se vratio iz vinograda. Kaže, “upravo sam oro lozu, čekam, kao prvi na Pelješcu, prvi urod sa 300 trsova dubrovačke malvasije koju sam nedavno zasadio”.
Anti se taj “konavoski sauvignon” svidio kušajući malvasiju Bože Metkovića iz Molunta, a u glavi je prelomio da želi upravo tu sortu imati u svojem vinogradu nakon što se u Stonu uvjerio koliko malvasija (Bože Metkovića, naravno!) i kamenice dišu zajedno. Međutim, malvasiju Ante neće prodavati kao sortno vino nego će je smiješati s rukatcem i maraštinom u bijelu kupažu koja će se zvati – Mrčo!
– To mi je nadimak još iz djetinjstva, jer sam uvijek bio šporak u licu. Bio sam najmlađi i uvijek sam trčeći kaskao za drugima i pritom padao u blato, na zemlju. Ovdje se za nekoga tko je prljav ili garav kaže da je – mrčav. Eto, od tuda sam ja Mrčo, a i moja kupaža će nositi isti naziv, jer kupaža nije sortno, čisto vino, smješka se Ante.
S osmijehom na licu Ante reagira i na usporedbu s Franom Milošem, kako se o njemu na nedavnom Dalmacija WineExpo-u u Splitu izjasnio hrvatski vinski autoritet Saša Špiranec.
– Naravno da gode te usporedbe, ali ja nisam ni pjesnik ni fotograf ni toliko poznat poput Frane koji je svima nama veliki uzor. A i moje najstarije vino kod Frane još ne bi bilo ni blizu izlaska u svijet! Franu doživljavam kao umjetnika i boema s puno vinskog znanja, ali i kao čovjeka koji je napravio nemjerljivo veliki pomak u brendiranju Pelješca kao vrhunske vinske regije. On je svima nama visoko podignuo letvicu koju mi moramo barem pokušati dosegnuti, ako već ne i preskočiti i podići na još veću visinu, priča Ante.
Premda je doslovno tek započeo svoju vinsku priču (vinograde je zasadio 2010. godine u svojoj 24. godini, a podrum je nedavno završio!), Ante se voli našaliti i reći da je “kao čistokrvni Francuz, koji znanje o vinarstvu ima u krvi, predodređen raditi dobra vina”.
Njegovi prijatelji tvrde da je rijetko naići na tako radišnog čovjeka koji je doslovno sve svoje vinograde napravio sam ručno iskrčivši šume na padinama brda te sazidavši suhozide između terasa s lozom.
Malo slobodno vremena posvetio je neprestanom unaprjeđivanju svojeg Golfa i jurcanju po pustim pelješkim kaldrmama, kao i uživanju u nogometu. Naime, nedavno se, nakon dugo vremena, obnovio lokalni nogometni klub Ponikve, a na čelu kluba je još jedan mladi vinar – Davor Magazin iz susjedne Žuljane. U klubu je trebao igrati i Josip Miloš, Franin sin, ali “koljeno mu iskače i ne dopušta igranje”. Ante smatra da je njegov nogometni klub već u prvoj godini postojanja kvalitetom igre dostigao Grka iz Potomja.
– Oni jesu u kvalitetno većem razredu natjecanja, ali mi bismo zasigurno bolje prošli u toj ligi nego što su oni ove godine, jer nije nikakav problem osvojiti više od četiri boda, koliko je bio njihov doseg. No, mi nemamo novac za taj rang natjecanja, zadovoljni smo i sa sudjelovanjem u 2. županijskoj ligi, smije se Ante.
Pričajući o nogometu, Ante zamišlja ljuti boj svojih Ponikava i Potomja u borbi za vinsku prestolnicu Pelješca.
– Potomje ima jaču proizvodnju, a slobodno mogu reći da su ih Ponikve već sada pretekle u kvaliteti, tvrdi Ante Marlais.
I onda je uslijedilo nabrajanje: Frano Miloš, Željko Ledinić, Mišo Ledinić, Frano Ćurlin, Mato Vlašić, Mario Andrović, Robert Barović i Ante Marlais. Vrlo kvalitetna družina!
Za razliku od svojih vinskih prijatelja iz Ponikava, prolazniku kroz to mjesto jedina enigma može biti kako doći do njegova podruma. Jer, jedino za Antinu vinariju ne postoji nikakav smjerokaz. Možda je dovoljno (a i lakše!) pronaći stari Napoleonov put kojim ćete doći ravno do njegove kuće. Gdje će biti jedini pelješki Francuz nego na Napoleonovom putu!?
