Za Sveti Petar u Šumi, maleno mjesto u središtu Istre, uvjeren sam da većina zna tek na razini one pitalice – Kako se zove stanovnik Svetog Petra u Šumi? Naravno, kao i u mnogim sličnim situacijama, očekujete kompliciran, a dobijete krajnje jednostavan odgovor – Supetarac, odnosno Supetarka.
Da se kojim slučajem na nekom kvizu postavi pitanje o jedinom mjestu u Istri u kojem od prvih lokalnih izbora redovito pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), vjerujem da bi svi bili iznenađeni činjenicom da takvo mjesto uopće postoji u Istri. A kad bi čuli da je riječ o Svetom Petru u Šumi, onda bi odgovor bio:
– Ma daaaaj!
A kad bi malo bolje razmislili, onda bi rekli:
– Pa da, u Istri HDZ i može jedino djelovati u partizanskim uvjetima iz šume!
A Sveti Petar u Šumi, pak, ime je dobio po samostanu kojeg povijest pamti kao Monasterium Sancti Petri in Sylvis – Samostan Sv. Petra u Šumama. I u kojem, jedino u Istri, obitavaju – pavlini! Naime, car Fridrih II. dao je 1459. g. pavlinima napuštenu benediktinsku opatiju u Sv. Petru u Šumi, a pavlini tamo osnivaju samostan te u njemu i novicijat i osnovnu školu za svu istarsku djecu. Po veličini je ovaj samostan bio odmah iza samostana u Lepogavi. Ukinut je 1786. godine, a pavlini su se ponovo vratili u Sveti Petar u Šumi tek 1993. godine. Stari samostanski kompleks još uvijek nije u funkciji, a redovnici žive u bivšem gostinjcu. U samostanu je kopija slike Majke Božje Čenstohovske, zaštitnice Poljske, koja je 1721. cijeli božićni tjedan ronila suze, što je privuklo velik broj znatiželjnika i hodočasnika. U crkvi postoje orgulje koje je napravio Ioannes Georgius Eisl 1780. godine i koje su među najstarijim očuvanim orguljama u Istri.
Na vinskoj karti Hrvatske Sveti Petar u Šumi je poznat kao sjedište tvrtke Etikgraf koja se smatra ponajvećim proizvođačem tehnički najzahtjevnijih i luksuznih vinskih pakovina.
E sad, kad bi odgovore iz svih navedenih „kvizaških pitanja“ spojili u jedno, dobili bi vinsku priču „Vina in Sylvis“ (Vina u šumama) iza koje stoje Supetarci Lara i Marko Zgrablić.
– Mi još nismo bili ni vjenčani, ja sam bila Klanjac, Marko je bio Zgrablić, nismo htjeli nijedno prezime u imenu vinarije, nemamo tradicijsku poveznicu s nekim od prije, a prezime Zgrablić je bilo nezgodno zbog izgovora. Onda smo tražili neku poveznicu sa Svetim Petrom u Šumi, ipak smo oboje odavde. Palo nam je na pamet In Sylvis. Kad smo tu ideju predstavili mojoj sestri, koja je inženjerka grafičke tehnologije, ona je odmah reagirala na način kako bi nam na etiketi naših vina dobro došao neki drveni materijal. I tako je krenulo. Sad se, baš zbog tog drvenog umetka, možemo pohvaliti da je svaka etiketa na svim našim bocama drukčija, jer ne postoji dva ista komada drveta. Inače, na etiketama su sve boje prirodne, iz šume, priča Lara Zgrablić.
– Nama je šuma simbolika sela, ali i naš način života, tvrdi Lara.
Zbog obiteljske priče s tiskarom, i Lara je kao klinka svoju budućnost vidjela u Etikgrafu. Međutim, kako je odrastala, počela je sebe gledati ipak u nekoj samostalnoj priči pa je upisala arhitekturu planirajući budućnost u tom smjeru, uglavnom – uopće nije ni razmišljala o karijeri u Etikgrafu. No, u njezin život je ušao Marko, koji je upisao stručni studij vinarstva u Poreču, a onda je i ona krenula njegovim tragom…
– Istu samo školu završili, bilo je, dakle, vrlo jednostavno odlučiti kako bi bilo dobro podići vinograd na mjestu gdje je nekada moj djed također uzgajao grožđe za vino za osobne potrebe. Ono, kao, ako je nekada uspijevalo, zašto ne bi i sada. Ideja je došla sama od sebe kad smo se vjenčali, jer smo se jedino u tome vidjeli kao u nečemu što možemo zajednički raditi i zajednički pratiti odrastanje tog našeg projekta.
Vinograd su posadili 2014. godine, a na zidu kušaonice, koja ima privremeni status, kronološki su poredali fotografije razvoja njihove vinske priče. Kaže Lara da su te fotografije posložili na zid prvenstveno radi brojnih gostiju iz kuća za odmor iz Svetog Petra u Šumi i okolnih sela, „koji ovdje dođu po vino, a prije vjerojatno nikada nisu vidjeli kako vinograd nastaje iz ničega“.
– Očistili smo tri hektara zemljišta, a u vinograd pretvorili hektar i pol! Sam vinograd nalazi se u zabačenom dijelu sela, u neposrednoj blizini ruševina jednog od najstarijih dijelova Svetog Petra u Šumi i u potpunosti je okružen šumama. U takvom spokojnom okruženju, vizija budućnosti naše vinarije sama se nameće: od istarske zemlje posuditi ono najbolje što nudi i s nemjerljivom ljubavlju i pažnjom proizvoditi vino koje će osvajati svojom osobnošću, okusom i mirisom. Kao simbol naše ljubavi i ljubavi prema vinu, prirodi i istarskoj zemlji, ovaj vinograd predstavlja tek početak onoga što želimo izgraditi. Namjera nam je širiti vinograd i maslinik, te posjed pretvoriti u oazu u kojoj će svatko pronaći odmak od suvremenog života i odmor za dušu.
Pričajući o „vinogradu u šumi“ Lara gotovo priziva u sjećanje svoje djetinjstvo kad „nije bilo djeteta koje u šumi nije radilo neke kućice. No, ovo više nisu dječje igre, njezine i Markove maštarije su postale stvarnost – oni sad uistinu imaju svoj „vinograd u šumi“!
Prve dvije godine su kupovali grožđe, da „počnu učiti prije nego vinograd dođe u puni rod“.
– Od početka smo čvrsto postavili temelje na realnom – niti imamo površine niti količine da možemo parirati nekim drugim vinarima. A i podrum nam je mali, tako da smo u startu orijentirani na prodaju na kućnom pragu.
– Također, vjerujem da možda još netko ima neko imanje ili manji vinograd u šumi, ali mi smo drukčiji samim tim što se i naše selo zove Sveti Petar u Šumi. I što je naše vino prvo komercijalno vino iz Svetog Petra u Šumi ikada!
Na zidu kušaonice postoji otvorena „kladionica“ na kojoj njihovi prijatelji zapisuju, prognostički, datum rođenja njihova drugog djeteta.
– Nadam se da će pogoditi onaj tko je stavio najskoriji datum, jer ne znam kako bih podnijela ponovo da „prebacim“ datum poroda za deset dana, što mi se dogodilo u prvoj trudnoći.
