Home Portreti vinara ALEKSANDAR VINČIĆ: Od kamikaze do grašca

ALEKSANDAR VINČIĆ: Od kamikaze do grašca

2725

Nacionalna klasa bila je, kaže Aleksandar Vinčić, „čista psihijatrija“: svih sedamdesetak vozača mogao si ukrcati u deset autobusa i odvesti ravno na odjel, a oni bi se ondje vjerojatno osjećali mirnije nego na stazi. Upravo je iz toga rasadnika adrenalina, ludila i hrabrosti izišao čovjek koji će dvadesetak godina poslije stajati iza najambicioznijih grašaca Fruške gore, velikih nasada nektarina i suvremene proizvodnje borovnica, regionalne televizije i mreže radijskih postaja, a naposljetku i vinske etikete s vlastitim prezimenom.

Premda je najprije naučio voziti na rubu, potom hladno računati, a tek onda ozbiljno raditi vino, bit cijele priče mnogo je prije njega sažeo njegov djed Gavra:

– Za dobro vino ne trebaju nikakve špecije.

Aleksandar Vinčić, Vinča, rođen je u Šidu, u ravnici bez zavoja, a zaljubio se u disciplinu u kojoj su zavoji značili život. Nacionalna klasa bila je sedamdesetih i osamdesetih godina jugoslavenska automobilistička opsesija, popularnija čak i od Formule 1. Kada je čuveni Talijan Valter Dona 1971. godine došao na beogradsko Ušće i vidio kako se ondje vozi, navodno je zaključio da ni Talijani nisu toliko ludi.

– Ovi u jakim klasama oprezni su, neki i strašljivi, ali ovi u Nacionalnoj klasi – to su kamikaze. To još nisam vidio.

Vinča je među tim kamikazama proveo tri godine. Vozio je Yugo sa sedamdesetak konjskih snaga i vjerovao da je svijet njegovo startno polje, sve dok mu već prva utrka nije pokazala koliko je staza uža od samopouzdanja.

– U prvom krugu pretekao sam petoricu ili šestoricu i pomislio: lako je ovo, mogu ih obilaziti i s vanjske strane. U prvom takvom pokušaju zakačio sam rubnjak, izletio na travu i prevrnuo se. Automobil je bio razbijen, a ja pun adrenalina.

Salto ga nije pokolebao, nego još jače vezao uz stazu. Publika je mislila da je napravio veliku stvar, a on da je tek svladao prvu lekciju. Nacionalnu klasu danas opisuje kao otklon ljudskog mozga od stvarnosti, svijet u kojem od travnja do rujna ništa drugo ne postoji. Početkom tjedna prale su se stvari natopljene uljem i znojem, zatim se odlazilo u garažu provjeriti motor koji je mehaničar počeo rastavljati još u nedjelju, a ostatak tjedna prolazio je u treninzima, pakiranju, utrkama, kvarovima, popravcima, svađama, zagrljajima i povremenim poljupcima sa zidom. Pobjeda je bila imperativ, a željelo ju je još sedamdeset i pet jednako ludih ljudi.

Najvećim uspjehom tih godina Vinča ipak ne smatra nijedan rezultat, nego spoznaju da se ništa ne događa samo od sebe.

– Dolazio sam iz maloga grada u ravnici, a ondje sam upao među ljude koji su već svašta znali. Nacionalna klasa dala mi je samopouzdanje i naučila me da bez napora i truda nema ničega. To je poslije postalo i moj vinski princip: od lošega grožđa nema dobroga vina.

Na tom je putu posebno važan bio Nebojša Pavlović iz Rače Kragujevačke, profesor filozofije, ravnatelj škole i bivši automobilistički natjecatelj koji je u vlastitoj garaži izrađivao trkaće automobile.

– U dva poslijepodne skinuo bi košulju i kravatu, zavukao ruke u ulje i radio do kasno u noć, a sljedećega bi jutra ponovno otišao u školu. Od njega sam naučio da je entuzijazam ključni pokretač mnogih stvari.

Vinčina automobilistička karijera nije završila zbog sportskog poraza, nego zbog NATO-ova bombardiranja Srbije.

– Na moju sreću – dodaje. – Jer da se to nije dogodilo, tko zna bih li ikada izišao iz te psihijatrije.

Od nečega se, uostalom, moralo i živjeti, a prije prvoga Yuga postojao je očev posao: trgovina autodijelovima i servis. Vinča će poslije govoriti da je tih godina živio od roditelja, premda je zapravo bila riječ o obiteljskom pogonu u kojem se ozbiljno radilo. U garaži je bilo ulje, oko kuće poljoprivreda, a u podrumu vino.

Djed je imao vinograd i podrum u kojem se proizvodilo za obitelj i prijatelje, ali i s poprilično razvijenim trgovačkim instinktom. Ljudi su dolazili s balonima, punili ih vinom i vraćali praznu ambalažu, dok se od viškova pekla rakija, pa se ništa nije bacalo. Otac Milan također je imao svoj vinograd i podrum, zbog čega Aleksandar ni mnogo godina poslije neće moći pobjeći od obiteljskog natjecanja koje nije imalo ni suce ni bodovne tablice.

– Kada smo na slavi, svatko donese svoje vino, pije samo svoje i tvrdi da je upravo njegovo ono pravo.

Očev je servis s vremenom postao pretijesan za dvojicu muškaraca slične energije, pa se Vinča počeo ogledavati za novim poslom. Pogled mu se zaustavio na medijima. U Srijemu je tada djelovala jedna televizija, RTV M iz Sremske Mitrovice, i nekoliko lokalnih radijskih postaja. Nije tu bilo mnogo glamura, ali bilo je dovoljno prostora da čovjek koji sve najprije pretvara u računicu prepozna priliku.

– U medije sam ušao kao u posao, bez prethodnog iskustva i bez novinarskih ambicija, ali s vrlo jasnom matematikom. Izračunaš koliko gospodarskih subjekata pokriva tvoj signal, koliko bi ih se moglo oglašavati, koliko ih nikada neće i koliko ih nikada neće platiti. Kada od realne brojke oduzmeš troškove, vidiš ima li tu kruha. Moje su se kalkulacije poslije pokazale minimalističkima.

Počeo je s nekoliko malih kamera, jednom montažom i unajmljenim prostorom. Najprije je pokrenuo lokalnu televiziju za Šid, a potom se počeo širiti po Srijemu, otvarajući dopisništva u Inđiji, Rumi i Sremskoj Mitrovici. Kada se pojavila mogućnost dobivanja regionalne koncesije, dočekao ju je spreman. RTV M nije uspjela obnoviti televizijsku koncesiju, ostao joj je samo radio, pa je Vinča preuzeo i njezinu radijsku postaju, a poslije, korak po korak, i sremske radiopostaje od Pećinaca do Inđije, Rume i Sremske Mitrovice.

– Poslije smo kupili Delta televiziju u Novom Sadu, koja pokriva Bačku i dio Banata, a zatim i još neke radijske postaje. Danas u medijskom poslu imam oko stotinu zaposlenih.

Ono što je naučio u Nacionalnoj klasi – koncentraciju, taktiku i sposobnost da u kaosu sačuva hladnu glavu – počeo je primjenjivati u sasvim drukčijem svijetu. Više nije mijenjao brzine, nego frekvencije, ali potreba da na vrijeme prepozna slobodan prostor ostala je ista.

Nova prilika otvorila se 2007. godine, kada je Srbija donijela propise prema kojima se državno poljoprivredno zemljište davalo u zakup na dražbama. Ono što je mnogima izgledalo kao administrativna komplikacija Vinča je doživio kao poziv na start.

– Ušao sam u tu priču svim srcem.

Rezultat je bio zakup dvjesto hektara: polovicu su činili zapušteni vinogradi, a polovicu oranice i zemljište na kojem se moglo početi iznova. Motiv nije bio samo vinarstvo nego i voćarstvo. Stare, neperspektivne nasade krčili su bez sentimenta, dok su ono što je imalo sortnoga smisla i još bilo u dobrom stanju sačuvali. Na očišćenim površinama podignut je velik nasad nektarina, jedan od najsuvremenijih u Europi, s navodnjavanjem iz obližnjega jezera, pet kilometara cijevi i precizno nadziranim sustavom.

Poslije su stigle i borovnice, uzgojene u posudama pod folijama i hranjene računalno kontroliranim sustavom.

– Bila je to golema investicija, ali meni takva preciznost odgovara. Logika je ista kao u dobroj televizijskoj režiji: sve mora imati svoj red, ritam i ulaz.

Između nektarina i borovnica, televizijskih dnevnika i reklama, ostali su vinogradi. Dio starih nasada sačuvali su, a dio površina ponovno zasadili, pa je ukupna vinogradarska površina tijekom godina varirala između četrdeset i šezdeset hektara, ovisno o ciklusima krčenja i podizanja novih nasada. Bili su to još uvijek vinogradi široko postavljena poljoprivrednog sustava, ali unutar njih polako se izdvajala mnogo ambicioznija vinska priča.

U zgradi u kojoj danas djeluje Sremska televizija, nekadašnjem pogonu ŠIK-a, Šidske industrije konfekcije poznate po proizvodnji Bognerovih jakni, smjestila se i Vinarija Molovin. Vinča ju je preuzeo i razvijao u partnerstvu s prijateljem Zdravkom Janjićem, danas pokojnim. Televizija i vinski podrum pod istim krovom na prvi pogled djeluju kao neobičan spoj, ali njegovo je objašnjenje sasvim poslovno:

– Kada mi je nešto blizu, bolje vidim što se događa i lakše kontroliram posao.

Ljubav je, kaže, promjenjiva kategorija. Nekada je više volio televiziju, danas mu je bliža vinarija, a sutra će možda biti drukčije, no posao u svakom slučaju mora funkcionirati. Za voćnjake i vinograde brinu se agronomi i inženjeri, a on određuje smjer i donosi odluke. U Molovinu je vlasnik polovice udjela, dok se u Vinariji Vinčić ne zadovoljava vlasničkom ulogom.

– Ondje sam i vinogradar i podrumar, režem lozu i radim sve što treba napraviti.

Koliko god gledao naprijed, u njegovoj se priči neprestano pojavljuje obitelj koja je sve započela. U tom svijetu i danas postoje tri podruma. Djed Gavra još ima svoj vinograd, nekoć velik dva jutra, a danas smanjen na četrdesetak ari, dok otac Milan obrađuje približno hektar i također proizvodi svoje vino. Svaki od njih ima vlastita pravila, uvjerenja i publiku, makar se ona sastojala samo od ukućana okupljenih za slavskim stolom.

Djed Gavra doživio je gotovo stotu godinu, ostao pokretan, vozio automobil i redovito naručivao unukov grašac „da malo uživa“.

– Nedavno me nazvao i tražio da mu donesem bocu grašca. Odgovorio sam mu da sam mu prije nekoliko dana poslao cijeli paket, a on je samo rekao da se popilo.

Za djeda su i sin i unuk kemičari koji u vino trpaju sve i svašta. Prema njegovu uvjerenju, pravo se vino proizvodi bez špecija, samo od grožđa i vremena, dok je otac uvjeren da upravo on radi jedino prirodno vino, koje u podrumu tek „malo dotjera“. Aleksandar prema objema obiteljskim školama nema mnogo milosti.

– Za mene su njihova vina loša i tehnološki neispravna – kaže kroz smijeh.

Takva obiteljska hijerarhija mnogo govori o njegovu odnosu prema vinu. Najmlađi je u piramidi, ali jedini je vino odlučio pretvoriti u ozbiljan posao, premda priznaje da je u mladosti od svega povezanog s vinogradom uporno bježao.

– Kao klincu, to mi je bilo nešto najgore. Noć prije iziđeš, vratiš se kući u tri, još ti zvoni u glavi, a u šest te bude jer je stigao traktor i treba ići u berbu. Najprije kod djeda, pa kod oca, a onda cijeli dan nosiš kabele, kašete i kante. Mrzio sam to. Oni su me vukli u vinograd, a ja sam bježao u Nacionalnu klasu i medije.

Svoju djecu zato ne tjera među redove vinove loze. Vodi ih na promocije i u druge vinarije, daje im da nose čaše i najprije upoznaju ljepšu stranu posla, vjerujući da vino čovjeka mora privući prije nego što mu pokaže koliko rada zahtijeva.

– Onaj gorki dio neka dođe poslije. Vino te prvo mora kupiti.

Prijelomna je bila 2007. godina, kada je uz medijski posao odlučio izgraditi još jednu profitabilnu tvrtku. Vinarija više nije trebala biti tek još jedan podrum u obitelji, nego ozbiljan tržišni projekt. Objekt u kojem su danas i televizija i vinarija podignut je 2010. godine, čime počinje profesionalan odnos prema proizvodnji vina.

U njegovim tankovima i na zajedničkoj infrastrukturi nastajala su vina Molovina, a kroz taj je projekt sazrijevala i ideja o drukčijoj vinariji: manjoj, ambicioznijoj i usmjerenoj prema vrhunskim vinima. Pitanje više nije bilo samo kako proizvesti i prodati velike količine, nego kako iz kombinatske logike izdvojiti ono najbolje i na etiketu staviti vlastito prezime.

Prije nego što će odgovor pronaći u grašcu, dogodila se epizoda s Vista Hillom. Projekt koji je pokrenuo sa Slobodanom Bobom Živojinovićem trebao je spojiti glamur beogradskih brendova, ozbiljno vino i snažan marketing. Mnogo se pozornosti posvećivalo etiketama, ambalaži i brendiranju, dok je vino dolazilo iz Vinčinih vinograda i podruma. Suradnja je trajala tri godine, a nakon njezina završetka Živojinović se okrenuo roséima, dok je Vinča odlučio krenuti vlastitim putem, prema grašcu i ozbiljnim bijelim vinima.

– Podvukao sam crtu kao da Vista Hill nije ni postojao. Odlučili smo ući na tržište kao Vinarija Vinčić, potpuno svjesni da smo jedna od mnogih novih vinarija i da nas ljudi tek trebaju upoznati.

Ipak, upravo se tijekom te suradnje dogodilo nešto bez čega Vinarija Vinčić možda ne bi dobila današnji smjer. U podrumu je ostao tank grašca iz berbe 2012. godine. Vino je bilo odvojeno, ali Vinča i Zdravko Janjić nisu se mogli dogovoriti kako ga nazvati. Razmatrali su graševinu, grašac, talijanski rizling i Inspiraciju, no nijedno im ime nije odgovaralo, pa je vino jednostavno ostalo u tanku.

Prošle su godine prije nego što je u podrum došao Igor Luković. Kušajući arhivske uzorke, zaustavio se pokraj zaboravljenoga tanka.

– Što ti je ovdje? – pitao je.

– Neki grašac. Dobar je, ali ne znam tko će ga prepoznati.

Nakon što ga je kušao, Luković nije ostavio mnogo prostora za dvojbu.

– Ovo obvezno puštaš kao sortni grašac. Ni slučajno ga nemoj staviti u kupažu.

Uzorak su poslali enologu Vladi Nikoliću, koji je reagirao gotovo jednako:

– Sjajno je. Odakle ti ovo?

Tako se počelo odmotavati klupko iz kojega će nastati Grand White Reserva. U sklopu projekta Vista Hill vino je na tržište izišlo kao White Reserve 2012., a poslije će se pokazati da je upravo taj zaboravljeni tank Vinčiću upalio svjetlo na putu kojim će njegova vinarija krenuti.

– Od toga se vina nismo kruha najeli. Više smo ga podijelili nego prodali, ali upalilo nam je svjetlo na vrlo dugoj autocesti, onoj koja nas može odvesti daleko i visoko.

Iz iskustava Molovina, Vista Hilla i medijskog posla postupno je nastajao koncept Vinarije Vinčić, administrativno osnovane 2020. godine. Nije ga zanimala masovnost, nego prepoznatljivost: proizvoditi samo ono što može dosegnuti vrhunsku razinu i samo u godinama u kojima grožđe može izdržati dugu selekciju, strpljivu preradu, odležavanje i test vremena.

– Vrhunsko vino može nastati samo od vrhunskoga grožđa. Sve ostalo je samoljublje.

Kada je na etiketu napokon stavio vlastito prezime, Vinča kaže da je ušao u novu Nacionalnu klasu. U njoj više nije vozio Yugo, ali pravila nisu bila bitno drukčija: ponovno su se tražili koncentracija, upornost, spremnost na rizik i svijest da pobjedu želi još mnogo ljudi. Njegov je izbor bio grašac, sorta koju se predugo doživljavalo kao sirovinu za jednostavna vina i špricer, a za koju je vjerovao da može mnogo više.

Dokaz je stigao s Grašcem 2020. iz vinograda Zaravan, koji je na Decanter World Wine Awards osvojio platinasto odličje i naslov Best in Show, postavši prvim vinom iz Srbije s tim priznanjem. Vinčić ga je pustio u prodaju po cijeni od približno 120 eura, uvjerljivo najvišoj za neko srpsko bijelo vino, što je prije prvih kušanja izazvalo podosta sumnji i optužbi za aroganciju.

– Kada su nam došli ljudi iz Lallemanda, Vladan Nikolić i njegov kolega enolog iz Francuske kušali su vino, a Francuz je samo rekao da budemo uvjereni kako vino nije prijevara i da vrijedi taj novac. Ja ljudima kažem neka uzmu bilo koje svjetsko bijelo vino od 120 eura koje mogu pronaći u Srbiji i stave ga pokraj našega grašca. Ako i tada misle da su prevareni, neka slobodno dođu i vratit ćemo im novac.

Takvo vino, uvjeren je, ne počinje u podrumu, nego u vinogradu, gdje se odigra devedeset posto svega što će poslije završiti u boci. Zaravan se nalazi na samoj granici s Hrvatskom, a njezini su trsovi stariji od pola stoljeća. U gornjem sloju tla prevladava hladna, glinovita gajnjača, koja se desetljećima smatrala nedostatkom jer je davala grožđe s premalo sladora i vina s devet ili deset posto alkohola, prikladna ponajprije za špricer. Klimatske promjene tu su manu pretvorile u prednost.

– Naša berba počinje sedam do petnaest dana poslije nego u drugim krajevima. Kada je zatopljenje donijelo dovoljno sunca da grožđe dosegne punu zrelost, hladno zemljište omogućilo mu je da sazrijeva polako i potpuno.

Grašac iz 2020. godine brali su 17. listopada, dok je berba 2023. završila tek 25. listopada, što je za bijelu sortu iznimno kasno. Upravo to produljeno dozrijevanje, uz hrskavu kožicu i potpuno zrelu sjemenku s okusom pečenoga badema, Vinčić smatra temeljem vina čiju je slojevitost nemoguće proizvesti naknadnim podrumskim zahvatima.

– Tijekom berbe svi kušamo bobice, ali ne tražimo samo aromatiku i sok. Gledamo kožicu i zrelost sjemenke jer se ono najbolje iz nje maceracijom prenosi u vino. U podrumu poslije ostaje samo fine tuning.

Rezultat, naravno, nije djelo jednoga čovjeka. Vinčić posebno ističe profesora Marka Maličanina, tehnologa koji s njima radi četrnaest godina i kojega smatra gotovo članom obitelji, Mirka Opačeka, šefa vinogradarstva koji pola stoljeća poznaje te vinograde, te Branu Drakulić, već desetljeće zaduženu za zaštitu loze. Zajedno proizvode i vlastiti sadni materijal, pa Vinča uspjeh Grašca 2020. ne doživljava kao sretan slučaj, nego kao potvrdu dugotrajnoga rada cijele ekipe.

Maličanin je posljednjih desetak godina sudjelovao i u razvoju znanstvenog projekta povezanog s odabranim sojem kvasca iz roda Pichia, čija primjena omogućuje da vino ima približno jedan postotni bod manje alkohola nego pri fermentaciji uobičajenim kvascima. Projekt je pokrenut kao odgovor na globalno zatopljenje, a grašac je od njega, kako kaže Vinčić, imao neočekivanu korist.

– Zahvaljujući tom kvascu možemo dobiti potpuno zreo grašac s dvanaest posto alkohola, vino koje ostaje lagano, a istodobno ima mnogo izraženiju voćnost i eleganciju. Ipak, glavna je stvar uvijek u vinogradu.

Vinarija raspolaže s približno petnaest hektara vinograda namijenjenih vinima s etiketom Vinčić, a mogućnost širenja ograničena je na još nekoliko hektara. Uz šest hektara grašca na Zaravni, nova tri hektara posađena su na uzvišenoj parceli na kojoj se nekoć nalazio rimski logor, prva izvidnica Sirmija, s pogledom preko cijele sremske doline, od Majevice do Fruške gore. Dio vinograda nalazi se i u Erdeviku te Bikić Dolu, a svaki se položaj ponaša drukčije i daje materijal za različite stilove vina.

Posebno mjesto zauzima Zaravan, stari vinograd koji čuvaju gotovo poput relikvije.

– Ondje nećemo ništa graditi niti ćemo dirnuti ijedan milimetar terena. Samo ćemo obnavljati trsove vlastitim sadnim materijalom.

Grašac je u međuvremenu postao ne samo glavno vino nego i cijeli repertoar Vinarije Vinčić. Od njega nastaje živahan i neformalan pet-nat, pjenušac proizveden tradicionalnom metodom i dugo odležan na kvascima, kasna berba iz 2017. godine, klasičan sortni grašac iz tanka, macerirano vino iz gruzijskih amfora te Grand Fru, fermentiran i odležan u drvu. Svako od tih vina pokazuje drukčiju stranu sorte za koju Vinčić tvrdi da joj granice još nisu ni približno istražene.

Grand Fru pritom je prošao osobito zanimljiv razvoj. Na početku su mnogi prigovarali da u njemu ima previše drva, među njima i kušači povezani s Decanterom, no vrijeme je postupno promijenilo odnos vina i bačve.

– Grašac je iznimno snažna sorta: što god mu dodate, on to s vremenom pojede, apsorbira i pretvori u vlastitu korist. Tako je bilo i s drvom. Kada se Grand Fru pojavio, svi su govorili da ga je previše, a poslije ga je grašac počeo gutati, utjecaj drva prepolovio se i vino se složilo.

Bačve su posebno izrađivane u Francuskoj za grašac, a iskušavali su različite proizvođače i vrste drva, uključujući i slavonski hrast. Vinčić pritom upozorava da nije važna samo mikrooksigenacija nego i aromatski utjecaj bačve: pretjera li se, vino je bliže šumi nego vinogradu, a upotrijebi li se premalo drva, bačva gubi smisao.

Koliko drvo može biti opasno kada se pogrešno procijeni, naučili su na pinotu crnom iz 2020. godine. Vino je bilo voćno, mirisno i obećavajuće, a onda ga je bačva gotovo preko noći progutala. Premda su rabili bačve Radoux od petsto litara, aromatika je nestala i berbu su morali otpisati. Zbog toga Vinčić godinama ponavlja da još nije uspio „uhvatiti“ pinot crni onako kako želi, premda je na položaju Gvozdenjak u Erdeviku zasadio dva i pol hektara te sorte, uz jednaku površinu grašca. Ispod vinograda, prema jezeru Moharač, ostavljena je još jedna manja parcela za budući nasad.

Prvo crno vino s etiketom Vinčić ipak bi trebalo biti upravo od pinota crnog, ali tek kada budu sigurni da vino odgovara standardu koji su postavili grašcem. Dok taj trenutak čeka, najhrabriji iskorak vinarije dogodio se u glinenim posudama dopremljenima iz Gruzije.

Grašac Amfora nastaje bez dodavanja selekcioniranih kvasaca i sumpora te bez filtriranja. Berba 2019. provela je devet mjeseci u maceraciji, potom godinu dana u velikoj drvenoj bačvi i još tri godine u boci. Vinčić takvo vino opisuje kao istinu o vinogradu jer u njemu nema tehnoloških zahvata kojima bi se mogla prikriti kvaliteta sirovine ili obilježja terroira.

– Sve se događa spontano i završava prirodno. Tu zapravo nema tehnologije iza koje biste se mogli sakriti. Ako grožđe i vinograd nisu vrhunski, amfora će to pokazati.

Potvrda je stigla u lipnju 2025. godine, kada je Grašac Amfora 2019. na međunarodnom ocjenjivanju GROW du Monde osvojio trofej u kategoriji oranžnih vina. Vinčić priznaje da nagradu nije očekivao, iako je znao koliko su truda i strpljenja uložili u vino.

– Znao sam da je dobro, puno i ekstraktivno, ali nisam očekivao trofej. Devet mjeseci maceracije, godina u velikoj bačvi i tri godine u boci golem su posao. Takvo je vino dokaz vrhunske kvalitete grožđa i terroira.

Prva berba Amfore, ona iz 2017. godine, potpuno je rasprodana, dok je nagrađena 2019. puštena na tržište nakon dugoga smirivanja u boci. Sljedeća će biti berba 2021., koja također odležava prije izlaska pred publiku. Budući da su rezultatima zadovoljni, nabavili su nove gruzijske posude zapremnine od petsto do tisuću i petsto litara te planiraju svake godine proizvesti približno pet tisuća litara takva vina.

– Jedini je problem što se amfore izrađuju ručno pa nikada ne znate njihovu točnu zapremninu. Posuda može imati stotinu ili dvjesto litara manje nego što piše, a može imati i više. No nama je važnije ono što se u njoj događa, a zatim vino puštamo da se najmanje tri godine smiruje.

Ni time, međutim, ne smatraju da su istražili sva lica sorte. Vinčić govori i o potrazi za crnim grašcem, oslonjenoj na povijesne zapise i pretpostavku da se njegov genetski materijal možda još skriva negdje u dunavskom slivu.

– Grašac zasad nemamo u obliku crnoga vina, ali počeli smo tragati i za njim. Postoje povijesni materijali o crnom grašcu i moguće je da mu je genetski materijal još ovdje, samo je izgubio ime i identitet. Potrudit ćemo se pronaći ga, pa možda jednoga dana budemo imali i crno vino od grašca.

Prezime na etiketi za Vinčića nije samo marketinški potez. Djed Gavra pamtio je oca Milana, djeda Uroša i pradjeda Veselina, pa se obiteljska linija usmenom predajom mogla pratiti do početka 19. stoljeća. Traganje po crkvenim knjigama odvelo ju je još pedesetak godina unatrag, do Georgija Vinčića i 1771. godine.

Molovin tada nije imao crkvu, nego takozvanu crkvu na kotačima: kola sa zvonikom i križem dolazila bi nedjeljom u selo, svećenik bi služio misu, ljudi bi se pomolili, a kola potom nastavila dalje. Istodobno se u Tovariševu, preko Dunava kod Bačke Palanke, prema nalogu carice Marije Terezije gradila nova crkva, pa je stari i manji ikonostas postao suvišan. Molovinci ga nisu imali čime platiti, ali imali su vino, zbog čega je dogovorena trampa nekoliko tisuća litara za ikonostas.

Među priložnicima je u dokumentima zabilježen i Georgije Vinčić, koji je dao dvadeset akova vina, odnosno približno tisuću litara. Ikonostas je na volovskim kolima prevezen u Molovin, a mnogo poslije utvrđeno je da je riječ o djelu znamenitoga slikara Jovana Četirevića Grabovana, danas zaštićenom kao kulturno dobro.

– Kada otkrijete da je netko vaš prije dva i pol stoljeća davao vino za oltar, više vam nije svejedno što piše na etiketi.

Ni kuća u kojoj se Aleksandar rodio nije mu ostavljala mnogo prostora za bijeg od obiteljske prošlosti. Bila je sagrađena od čerpića, a njegova se soba nalazila iznad desetak metara dugoga podruma zidanog opekom, ispunjenog bačvama i kacama.

– Moj je vinski pedigre neupitan, htio ja to ili ne – smije se.

Grašac u toj obiteljskoj priči također nije novost nastala s njegovom suvremenom popularnošću. Djed Gavra, rođen 1926. godine, pamtio je da se sorta nazivala grašcem ili grašicom bijelom, premda se već tada širio naziv talijanski rizling. Sjećao se i da se od grašca u podrumu Pajzoš, s hrvatske strane Dunava, proizvodilo vino namijenjeno jugoslavenskom predsjedničkom kabinetu. Bila je to istodobno sorta za velika vina i svakodnevni špricer, često preopterećena rodom kako bi se dobilo što više grožđa, vino brzo proizvelo i još brže popilo.

– Kod nas vino nikada nije dočekalo Uskrs. Iscijediš ga, pretočiš, popiješ s prijateljima i gotovo.

Vinčić smatra da je socijalistička ideja prema kojoj je sve trebalo biti dostupno svima imala plemenitu osnovu, ali je u vinarstvu uglavnom završila milijunima litara kombinatskoga vina koje nije bilo razlog za ponos. Privatno vinarstvo gotovo da nije postojalo, a ljudi u vinskim krajevima ostajali su vezani uz stare navike i tehnologiju.

– Ne želim izmišljati povijest ni vina kojih nije bilo. Ovdje su i otac i djed, ovdje su terroir i vinogradi, ovdje su naša vina. Mislim da je to sasvim dovoljno.

Upravo zato inzistira na nazivu grašac. Graševinu, talijanski rizling, laški rizling i olaszrizling smatra sinonimima za istu sortu, čiji se sadni materijal desetljećima širio iz Sremskih Karlovaca prema Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji i Rumunjskoj. Kao predsjedniku Odbora za grašac pri Udruženju Srem – Fruška gora nije mu cilj poništiti lokalna imena niti drugima određivati što će pisati na njihovim etiketama.

– Ako je otac Ivane Šijački tu sortu oduvijek zvao talijanski rizling i ona pod tim imenom proizvodi sjajno vino, zašto bi to ikomu smetalo? Sve su to sinonimi za istu sortu.

Posebnu pozornost posvećuju starom sadnom materijalu sa Zaravni. Na tom je području svojedobno profesor Cindrić vodio pokusni vinograd u kojem su se, uz grašac, pratili sila, neoplanta, panonija, petra i druge sorte. Iz njega je uzet i materijal za klon SK 54, premda Vinčić tvrdi da se grašac iz starih nasada na Zaravni aromatski znatno razlikuje od danas raširenoga klona. Zato stare trsove obnavljaju vlastitim sadnim materijalom, čuvajući ono što smatraju jedinstvenim obilježjem položaja.

Dodatno samopouzdanje daju mu istraživanja profesora Vlade Puškaša, koja su pokazala da grašac može sadržavati visoku razinu specifičnih aromatskih spojeva i u odgovarajućim uvjetima nakupiti mnogo ekstrakta.

– To je ključno. Ako sorta može dati koncentraciju, onda može dati i velika vina u vrlo različitim stilovima.

Upravo u toj prilagodljivosti vidi jedan od najvećih izvoznih aduta srpskoga vinarstva. Uvjeren je da će svaki proizvođač koji grašcu pristupi kao velikoj sorti, umjesto kao nezahtjevnoj sirovini za jednostavno vino, biti višestruko nagrađen. Međunarodna ocjenjivanja poput GROW du Monde pritom ne doživljava samo kao priliku za pojedinačne medalje nego kao način da cijela sorta postane vidljivija, poveća prodaju i proizvođačima omogući ulaganja u nove vinograde i tehnologiju.

– Grašac ide naprijed velikim koracima. Realno je očekivati rast prodaje, a oni koji mu posvete dovoljno pozornosti moći će zarađeno ponovno ulagati u nasade i proizvodnju.

Dok se posljednjih petnaestak godina u Srbiji intenzivno sade novi vinogradi, Vinčić smatra da prava kvalitativna promjena tek dolazi. Mnogi su nasadi podizani stihijski, no trsovi u međuvremenu sazrijevaju, vinogradari skupljaju iskustvo, a vinarije sve jasnije određuju što žele proizvoditi. U moru projekata koje često pokreće kapital pristigao iz Beograda, njegova ambicija nije biti najveći ni najglasniji, nego stabilan i prepoznatljiv.

– Vinarija Vinčić nije moja igračka. Previše je u njoj truda i znoja, premda projekt još nije zaživio onako kako bi mogao. Funkcionira i radi, ali premium vina ne možete samo staviti pred ljude i reći: izvolite.

Zato se uz vinograde razvija i prostor u kojem će ta vina biti objašnjena i doživljena. Degustacijska dvorana u Šidu proširuje se kako bi mogla primiti pedesetak gostiju, gradi se nova vinarija, a razmišlja se i o manjem hotelu. Vinčić ne želi da vino završi samo na polici ili u cjeniku, osobito kada je za njegov nastanak trebalo nekoliko godina.

– Kada vina iziđu pred ljude, moraju imati mjesto na kojem ih se može mirno popiti, objasniti i razumjeti.

U novoj Nacionalnoj klasi u kojoj se našao, bolidi se više ne zovu Yugo, nego grašac, prokupac, smederevka i pinot crni, dok za upravljačem sjede ljudi spremni riskirati vrijeme, novac i živce zbog jedne etikete. Vinčić je svoju trkaću putanju prilično jasno odredio: grašac i pinot crni, ali samo u godinama kada vinograd donese grožđe vrijedno vina s njegovim prezimenom.

– Ne želimo raditi vino pod svaku cijenu. Ako nemamo dobro grožđe, nećemo imati ni vino Vinčić.

Kada se na kraju pokušaju zbrojiti utrke i mediji, voćnjaci i vinogradi, Molovin i Vista Hill, Grand Fru i Amfora te velika međunarodna priznanja, cijela priča kao da traži manifest ili poslovni plan za sljedećih dvadeset godina. Aleksandar Vinčić ipak se najradije vraća djedu Gavri, čovjeku koji ga naziva kemičarem jer u vino navodno trpa sve i svašta, a zatim ga telefonom požuruje da mu donese još grašca jer se prethodni paket već popio.

Na pitanje što smatra svojom prednošću među sve brojnijim srpskim vinarijama, ponovno povezuje vinograd sa stazom na kojoj je naučio da samopouzdanje bez rada obično završava na prvom rubnjaku.

– Možda je moja prednost to što ne tražim prečace. U utrkama sam naučio da nema ništa džabe, u vinogradu da nema čuda, a u podrumu da nema magije. Postoji samo posao.

Jednako jednostavno odgovara i kada ga se pita kakav će biti sljedeći Grand Fru, hoće li grašac dobiti još jedan stil i sanja li o novim priznanjima.

– Ne planiram ništa spektakularno. Treba raditi vinograd kako valja, napraviti čisto vino i postići da djed ne kaže kako smo ponovno nešto trpali. Ako u tome uspijemo, meni je dovoljno.

Nakon svih obiteljskih prepirki oko podrumskih vrata, Vinča se tako vraća rečenici koja je preživjela tri generacije, promjene naziva sorte, kombinate, privatizacije, nove tehnologije, amfore i francuske bačve:

– Za dobro vino ne trebaju nikakve špecije.

Možda je djedova tehnologija jednostavnija od njegove, ali u jednome se ipak slažu: potrebno je dobro grožđe, mnogo rada i čovjek koji zna kada treba stati – i kada treba krenuti.

xosotin chelseathông tin chuyển nhượngcâu lạc bộ bóng đá arsenalbóng đá atalantabundesligacầu thủ haalandUEFAevertonxosofutebol ao vivofutemaxmulticanaisonbethttps://bsport.fithttps://onbet88.ooohttps://i9bet.bizhttps://hi88.ooohttps://okvip.athttps://f8bet.athttps://fb88.cashhttps://vn88.cashhttps://shbet.atbóng đá world cupbóng đá inter milantin juventusbenzemala ligaclb leicester cityMUman citymessi lionelsalahnapolineymarpsgronaldoserie atottenhamvalenciaAS ROMALeverkusenac milanmbappenapolinewcastleaston villaliverpoolfa cupreal madridpremier leagueAjaxbao bong da247EPLbarcelonabournemouthaff cupasean footballbên lề sân cỏbáo bóng đá mớibóng đá cúp thế giớitin bóng đá ViệtUEFAbáo bóng đá việt namHuyền thoại bóng đágiải ngoại hạng anhSeagametap chi bong da the gioitin bong da lutrận đấu hôm nayviệt nam bóng đátin nong bong daBóng đá nữthể thao 7m24h bóng đábóng đá hôm naythe thao ngoai hang anhtin nhanh bóng đáphòng thay đồ bóng đábóng đá phủikèo nhà cái onbetbóng đá lu 2thông tin phòng thay đồthe thao vuaapp đánh lô đềdudoanxosoxổ số giải đặc biệthôm nay xổ sốkèo đẹp hôm nayketquaxosokq xskqxsmnsoi cầu ba miềnsoi cau thong kesxkt hôm naythế giới xổ sốxổ số 24hxo.soxoso3mienxo so ba mienxoso dac bietxosodientoanxổ số dự đoánvé số chiều xổxoso ket quaxosokienthietxoso kq hôm nayxoso ktxổ số megaxổ số mới nhất hôm nayxoso truc tiepxoso ViệtSX3MIENxs dự đoánxs mien bac hom nayxs miên namxsmientrungxsmn thu 7con số may mắn hôm nayKQXS 3 miền Bắc Trung Nam Nhanhdự đoán xổ số 3 miềndò vé sốdu doan xo so hom nayket qua xo xoket qua xo so.vntrúng thưởng xo sokq xoso trực tiếpket qua xskqxs 247số miền nams0x0 mienbacxosobamien hôm naysố đẹp hôm naysố đẹp trực tuyếnnuôi số đẹpxo so hom quaxoso ketquaxstruc tiep hom nayxổ số kiến thiết trực tiếpxổ số kq hôm nayso xo kq trực tuyenkết quả xổ số miền bắc trực tiếpxo so miền namxổ số miền nam trực tiếptrực tiếp xổ số hôm nayket wa xsKQ XOSOxoso onlinexo so truc tiep hom nayxsttso mien bac trong ngàyKQXS3Msố so mien bacdu doan xo so onlinedu doan cau loxổ số kenokqxs vnKQXOSOKQXS hôm naytrực tiếp kết quả xổ số ba miềncap lo dep nhat hom naysoi cầu chuẩn hôm nayso ket qua xo soXem kết quả xổ số nhanh nhấtSX3MIENXSMB chủ nhậtKQXSMNkết quả mở giải trực tuyếnGiờ vàng chốt số OnlineĐánh Đề Con Gìdò số miền namdò vé số hôm nayso mo so debach thủ lô đẹp nhất hôm naycầu đề hôm naykết quả xổ số kiến thiết toàn quốccau dep 88xsmb rong bach kimket qua xs 2023dự đoán xổ số hàng ngàyBạch thủ đề miền BắcSoi Cầu MB thần tàisoi cau vip 247soi cầu tốtsoi cầu miễn phísoi cau mb vipxsmb hom nayxs vietlottxsmn hôm naycầu lô đẹpthống kê lô kép xổ số miền Bắcquay thử xsmnxổ số thần tàiQuay thử XSMTxổ số chiều nayxo so mien nam hom nayweb đánh lô đề trực tuyến uy tínKQXS hôm nayxsmb ngày hôm nayXSMT chủ nhậtxổ số Power 6/55KQXS A trúng roycao thủ chốt sốbảng xổ số đặc biệtsoi cầu 247 vipsoi cầu wap 666Soi cầu miễn phí 888 VIPSoi Cau Chuan MBđộc thủ desố miền bắcthần tài cho sốKết quả xổ số thần tàiXem trực tiếp xổ sốXIN SỐ THẦN TÀI THỔ ĐỊACầu lô số đẹplô đẹp vip 24hsoi cầu miễn phí 888xổ số kiến thiết chiều nayXSMN thứ 7 hàng tuầnKết quả Xổ số Hồ Chí Minhnhà cái xổ số Việt NamXổ Số Đại PhátXổ số mới nhất Hôm Nayso xo mb hom nayxxmb88quay thu mbXo so Minh ChinhXS Minh Ngọc trực tiếp hôm nayXSMN 88XSTDxs than taixổ số UY TIN NHẤTxs vietlott 88SOI CẦU SIÊU CHUẨNSoiCauVietlô đẹp hôm nay vipket qua so xo hom naykqxsmb 30 ngàydự đoán xổ số 3 miềnSoi cầu 3 càng chuẩn xácbạch thủ lônuoi lo chuanbắt lô chuẩn theo ngàykq xo-solô 3 càngnuôi lô đề siêu vipcầu Lô Xiên XSMBđề về bao nhiêuSoi cầu x3xổ số kiến thiết ngày hôm nayquay thử xsmttruc tiep kết quả sxmntrực tiếp miền bắckết quả xổ số chấm vnbảng xs đặc biệt năm 2023soi cau xsmbxổ số hà nội hôm naysxmtxsmt hôm nayxs truc tiep mbketqua xo so onlinekqxs onlinexo số hôm nayXS3MTin xs hôm nayxsmn thu2XSMN hom nayxổ số miền bắc trực tiếp hôm naySO XOxsmbsxmn hôm nay188betlink188 xo sosoi cầu vip 88lô tô việtsoi lô việtXS247xs ba miềnchốt lô đẹp nhất hôm naychốt số xsmbCHƠI LÔ TÔsoi cau mn hom naychốt lô chuẩndu doan sxmtdự đoán xổ số onlinerồng bạch kim chốt 3 càng miễn phí hôm naythống kê lô gan miền bắcdàn đề lôCầu Kèo Đặc Biệtchốt cầu may mắnkết quả xổ số miền bắc hômSoi cầu vàng 777thẻ bài onlinedu doan mn 888soi cầu miền nam vipsoi cầu mt vipdàn de hôm nay7 cao thủ chốt sốsoi cau mien phi 7777 cao thủ chốt số nức tiếng3 càng miền bắcrồng bạch kim 777dàn de bất bạion newsddxsmn188betw88w88789bettf88sin88suvipsunwintf88five8812betsv88vn88Top 10 nhà cái uy tínsky88iwinlucky88nhacaisin88oxbetm88vn88w88789betiwinf8betrio66rio66lucky88oxbetvn88188bet789betMay-88five88one88sin88bk88xbetoxbetMU88188BETSV88RIO66ONBET88188betM88M88SV88Jun-68Jun-88one88iwinv9betw388OXBETw388w388onbetonbetonbetonbet88onbet88onbet88onbet88onbetonbetonbetonbetqh88mu88Nhà cái uy tínpog79vp777vp777vipbetvipbetuk88uk88typhu88typhu88tk88tk88sm66sm66me88me888live8live8livesm66me88win798livesm66me88win79pog79pog79vp777vp777uk88uk88tk88tk88luck8luck8kingbet86kingbet86k188k188hr99hr99123b8xbetvnvipbetsv66zbettaisunwin-vntyphu88vn138vwinvwinvi68ee881xbetrio66zbetvn138i9betvipfi88clubcf68onbet88ee88typhu88onbetonbetkhuyenmai12bet-moblie12betmoblietaimienphi247vi68clupcf68clupvipbeti9betqh88onb123onbefsoi cầunổ hũbắn cáđá gàđá gàgame bàicasinosoi cầuxóc đĩagame bàigiải mã giấc mơbầu cuaslot gamecasinonổ hủdàn đềBắn cácasinodàn đềnổ hũtài xỉuslot gamecasinobắn cáđá gàgame bàithể thaogame bàisoi cầukqsssoi cầucờ tướngbắn cágame bàixóc đĩaAG百家乐AG百家乐AG真人AG真人爱游戏华体会华体会im体育kok体育开云体育开云体育开云体育乐鱼体育乐鱼体育欧宝体育ob体育亚博体育亚博体育亚博体育亚博体育亚博体育亚博体育开云体育开云体育棋牌棋牌沙巴体育买球平台新葡京娱乐开云体育mu88qh88