RADOVAN ŠUMAN – Moja maceracije nisu radi oranža, nego potreba da u vinu zadržim sve što je priroda stvorila u vegetaciji

0


Radovan Šuman, slovenski pionir biodinamike, već dugo okupira moju pozornost. U početku sam od rovinjskih biodinamičara, Marinka Pavlovića i Rine Šurana, uglavnom slušao bajke o njemu. A kad sam krenuo u pustolovinu organiziranja prvog hrvatskog Festivala traminca, i kad sam otkrio da upravo taj „uvrnuti“ Slovenac proizvodi traminac na neki poseban način, nije bilo dvojbe trebam li se uputiti u Zavrh pored Lenarta i privoliti ga da dođe u Ilok svima koje to zanima ispričati zašto voli Paracelsusa, najslavnije ime renesansne medicine, i zašto se, poput tog suvremenika Michelangela, Kopernika, Leonarda, Rafaela, Luthera i Dürera, za koga je Carl Gustav Jung rekao da je bio „olujni vjetar koji sve ono što se ikako može pomaknuti s mjesta, iščupa i zakovitla“, okrenuo neposrednom istraživanju.
– Znam, ja nisam čovjek koji ljudima govori ono što se njima sviđa i nisam navikao davati ponizne odgovore na ohola pitanja… Ja sam grub čovjek, rođen u surovoj zemlji, odrastao u borovim šumama i moguće je da sam dobio u nasljedstvo njihove iglice, rekao je Paracelsus jednom prilikom za sebe.
Slično zbori i Radovan, koji u svojoj „grubosti“ ide dotle da ne želi u svom podrumu ni vidjeti neko vino proizvedeno na konvencionalan način. Njegova filozofija „harmonije s prirodom“ ne želi nikakav kompromis s nečim što nije priroda.
– Kada se odlučite na ovakav način života i proizvodnje, na putu je više pitanja nego odgovora, oni dolaze kasnije i polako. Bitno je da se odlučite za nešto. Problem nije u nedostatku znanja, nego u nedostatku odnosa s prirodom, sve ostalo dolazi od samog sebe. To je put ljubavi, priča Radovan.
– Uglavnom se pridržavam načela da ne utječem na prirodu, ali radim samo s njom! Takvo načelo vrijedi kako u vinogradu tako i u podrumu. Grožđe mora biti zdravo, blago prešano, dugo macerirano, bez uporabe kemijskih sredstava, jer samo tako sačuvamo život kojeg je stvorila priroda. Taj život smo držali u vinogradu i poticali ga, a takvo živo vino usmjeravamo na njegov životni put, jer smo svjesni da mu je priroda već dala sve, zrak, temperaturu, svjetlo, potrebne organizme. Boja je stoga intenzivnija, okus je svestraniji i miris je opsežniji, opisuje Radovan svoja vina.
Njegovi rovinjski sljedbenici za svoja vina proizvedena primjenom Radovanove filozofije vole reći prije svega da su – iskrena. Ili, pak, „fermentirani sok od grožđa u koji ništa ne stavljaju i iz kojeg ništa ne uzimaju“!
Ima Radovan objašnjenje…
– U konvencionalnim vinima danas je dopušteno imati 86 različitih vrsta otrova! A u mojim vinima nema nijednog otrova. S druge strane, da bih ja dokazao da su moja vina uistinu tako čista od otrova, trebam imati nekoliko različitih certifikata koji potvrđuju moje riječi, ali koji i jako puno koštaju. Konvencionalna vina ne trebaju ništa od toga. I ja i vinari koji proizvode konvencionalna vina radimo iste analize vina i pritom se nitko ne pita, primjerice, zašto je dopušteno imati do dva miligrama arsena u vinu. A ja koji nemam ništa od toga moram sve dokazivati da ih nemam, koja je tu logika?!

– Što za mene znači taj biodinamički pristup?! Evo, ja na bolesti i štetočine ne gledam sa simptomatskog aspekta, odnosno ne tražim rješenje u potrazi za nečim što će ubrzati odlazak tih simptoma. Za mene je svaka bolest posljedica narušene ravnoteže u prirodi. Ako idemo duboko znanstveno gledati što je u prirodi ta ravnoteža i što ona znači za nas… Vjerojatno znaš da ljudsko tijelo, promatrano na razini ljudske ćelije, odumire svakodnevno. To je temelj biologije, ne. Ćelija odumre i nadomjesti je druga. Za sedam godina, s tog fizikalnog i materijalnog aspekta, ti si već potpuno novi čovjek. E sad, što smo mi napravili s konvencionalnom poljoprivredom, kao i u medicini – upotrebljavamo vodotopna mineralna gnojiva. Što bi rekao Paracelsus:
– Pitanje zdravlja je samo pitanje količina!
– Ako imaš previše cinka, on ti izgura željezo. Tako i rast ćelija bez granice u našem tijelu zovemo – rak. Isto se odigrava u prirodi, jer na toj razini imamo nepromijenjene bakterije od ćelija do ljudi. Ako dođe do bolesti u vinogradu, danas je puno stvari dopušteno, a nemaju što tražiti u prirodi. A i za njih dobiješ eko certifikat! Jer, danas se razvila industrija certifikata.
– Bolest je prenositelj vijesti o narušenosti ravnoteže. I što napraviti. Kad ga poprskaš ili otrovom – otrovao si hranu, ubio si messangera i biljci nisi dopustio da sama stvori alkaloide.
– Moje djelo gravitira ostvarenju žive zemlje. Što bi rekao Aristotel, periodični sustav je isti za sve nas koji živimo na ovom planetu. I ako ga primijenimo, primjerice, na abecedu, ti možeš istim slovima napisati i tragediju i komediju. Što se tiče kvalitete biljke, sve potječe od zemlje. Znate da ljekovito bilje ne možete naći uz autocestu, nego moraš otići dublje u prirodu? Mi ništa ne prskamo u vinogradu i nimalo ne utječemo na bolest ili štetočinu nego nastojim surađivati s lozom i prirodom. Stvar je vrlo jednostavna!
– Mi smo već verificirani za ovakav pristup vinogradu 19 godina!
Radovan tvrdi da mu se ništa spektakularno nije dogodilo što ga je isprovociralo na ovakav pristup vinogradu. U stvari, pojašnjava, „nije bio nijedan poseban okidač – bilo ih je više“!
– Kad sam išao kroz život, promatrao sam znakove. Kao što ste i vi danas došli do mene čitajući kartu. Uvijek se odlučite trebate li ići lijevo ili desno.

Tako će ispričati priču o ocu, agronomu, „koji je duboko u duši bio voćar, ali je zasadio i vinograde u kojima sam bio odmalena“. I koje je, „bez problema sa sujetom“, prepustio sinu Radovanu na upravljanje. Doduše, iskustvo vinogradarstva i vinarstva se u obitelji Šuman prenosi već naraštajima, tako da Radovanu rad s lozom i u podrumu nije bio nikakav bauk. Štoviše, hvali se Radovan, on i danas čuva izvanredno sačuvanu laboratorijsku opremu koju su njegovi preci rabili još prije 300 godina!
– Oni su već tada na profesionalnoj razini radili vino, objašnjava Radovan.
– Dobro, vaši preci su posezali za novim tehnologijama prije 300 godina, a vi danas, u 21. stoljeću, razmišljate o jedinstvu s prirodom kakvo je bilo prije nekoliko stotina godina?
– Mislim da je na djelu veliko nerazumijevanje pojma ekologije kad se priča o „povratku prirodi“! Nije baš tako. Naši preci su nešto radili intuitivno, ali da su mogli anticipirati do koje mjere bi eskalirala ova mineralna teorija, ne bi dopustili da to eskalira do takvih granica kojima danas svjedočimo. A ta mineralna teorija je počela s Liebigom.
Eto, počelo je s Paracelsusom, došli smo do Justusa von Liebiga, jednog od utemljitelja agrikulturne i fiziološke kemije, a sve je slutilo da u našem razgovoru taj niz može biti samo nastavljen nekim drugim velikanom iz prošlosti. Tako je i bilo, jer je onda na tapet došao Friz Haber, njemački kemičar, koji je s Karlom Boschom ostvario sintezu amonijaka i za to dobio Nobelovu nagradu 1918. godine.
– I onda se ta prirodna ravnoteža počela rušiti! Fitofarmacija je postala i bila najveći posao 20 stoljeća!
Unatoč svemu tome Radovan je odlučio vinograd obrađivati na svoj način za koji, tvrdi, ne zna nikoga tko ima isti pristup.
A kad ga upitate po čemu je tako poseban, onda kreće priča o nečemu što bi, kaže, mogao pričati danima…
– To su zatvoreni eko sustavi, biotopi, koji nisu samo monokulture nego su tu i voćke i stabla, šuma, domaće i divlje životinje, pričam o križanju nekih supstanci. Hrast može povući mineralnost s dubine od više od 10 metara i onda ga preko lišća vratiti na površinu. A pošto ne špricam, onda u svim vinogradima držim životinje – pčele, ovce i sve je zatvoreni sustav, svi brinu o svemu. Zbog životinja dobijemo daljnju sinergiju… Za pčele svi misle da su dobre samo za oprašivanje. Dobro, ima i toga, ali ljudi ne znaju da pčele, kad dođu na cvijet, toliko su uzbuđene da uvijek stave i malo apitoksina.
– Jesam li ovce poput ovih u vašim vinogradima vidio i u vinogradu Rine Šurana u Rovinju?
– Da, ja sam mu ih dao, ove quessant ovce najmanje su na svijetu. Ako ti nedostaje neki element u zemlji, ti možeš preko ovaca zimi donijeti ga u zemlju. Znači, fali li ti magnezija, ovcama daješ zrnje bogato magnezijem, fali li ti kalija, daješ im kukuruz… Tako biljka dobije element u obliku koji je u prirodi potpuno normalan.
Prema Radovanovim podacima, u Sloveniji ima 30 poljoprivrednika koji rade po principima biodinamike.
– Na svijetu ih nije više od 3.000-4.000, što nije puno. Biodinamika je holistički pristup poljoprivredi. Biodinamička metoda poljoprivrede hoće da domaćinstvo bude samostalan organizam, da ti je sve na imanju i da nisi ovisan o ničemu izvan. Moguće je tako živjeti, ali, ako hoćeš imati komposte, bez kojih ništa ne ide, moraš imati životinje i što više različitih biljka.
I tako je Radovan sam na temelju vlastitog iskustva došao do izračuna da po hektaru obradive površine mora imati sedam odraslih životinja „kako bi sve bilo savršeno počišćeno“.
– Na ovom vinogradu pored vinarije, koji je veličine pola hektara, držim četiri ovce. Odnosno pet, s ovanom! On je Pikolo, a one se zovu Pikica, Sneže i Sisi, dok ova najmanja ovca još nije dobila ime. Oni imaju indijanska imena…
– Zašto?
– Ha, ha, ha, pa tako ih bolje zapamtiš.

I, što je važna napomena, Radovan svoje ovce smatra svojim radnicima, a on svoje radnike – ne jede!
Svoja vina, pak, ne nudi nikome, njega restorani sami nađu. A ljudi koje zanimaju njegova vina, tvrdi, u pravilu su ljudi „koji više razmišljaju o prirodi i načinu života koji je u harmoniji s prirodom“.
– Kad me pitaju kolika mi je proizvodnja, onda kažem:
– Od ništa do 40 tisuća litara, ali ne pamtim 40 tisuća!
– Kako je biti biodinamičar u vinskom svijetu?
– Prije 15 godina, kad sam proizvodio vina koja se danas nazivaju oranžima, bacali su mi vina pod izlikom visokih boja. Razlog zbog kojih maceriram vina je moja želja da u tekućini zadržim sve što je priroda stvorila u vegetaciji. To je moj razlog, a ne fascinacija bojom. A što se tiče vinogradarenja, nema tu nekakve priče. Osim prirode! Bilo bi arogantno reći da mi možemo nešto u podrumu napraviti, jer, realno, postoji potencijal samo da zajebeš, a ne učiniti nešto boljim!
Radovan se kao klinac, sve do teške ozljede, vrlo aktivno bavio hrvanjem grčko-rimskim stilom. Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije u hrvanju.
A što se tiče samog školovanja, išao je u srednju poljoprivrednu školu…
– Ne sjećam se točno koji je bio predmet, kemija ili nešto tako, uglavnom nešto smo računali i ne znam kako je došla profesorica na priču da jedna vrsta ne može brinuti o drugoj. Kao, vuk ne može brinuti o čovjeku. Ustao sam i rekao joj:
– Znači, profesorice, mačka ne može uzgojiti miša?
– Pa, ne može…
– Ako vam dokažem suprotno, hoćete li me nagraditi peticom?
– Ali sad je već kraj školske godine…
– Ne za ovu godinu, nego za sljedeću?
– Nema problema.
– Ja sam stalno bio u prirodi i znao sam da sam u pravu. Miš je premalen pa sam joj predložio dokazati svoju teoriju s vjevericom, koja je najbliži srodnik štakora. Imao sam vjevericu koju sam pronašao možda mjesec dana staru, još je sisala rep koji je bio gol kao kod štakora. A mačići su bili stari 10-15 dana. Kad sam ih spojio, vjeverica odmah počela sisati staru macu. Onda sam ih sve stavio u kutiju, odnio u školu i pokazao profesorici. Nitko ne može reći da su zakoni u prirodi fiksni! I dobio sam peticu i nikada više taj predmet nisam morao ništa odgovarati…
Pored ovaca, Radovan u svojim vinogradima ima i 30 košnica sa pčelama, kao i patke, kokoši…
– U našim vinogradima, domaće i druge životinje mogu bezbrižno hodati, svi su dobrodošli i svi imaju svoju funkciju i misiju. Također nudimo sklonište za ptice koje se hrane štetnicima vinove loze. Priroda uvijek pronalazi pravi put, a naš je posao slušati prirodu i pomagati joj u miru. Život je prisutan u našim vinogradima, a život se osjeća i u grožđu. I sve je dobro pretočeno u vino! Prilikom rada u vinogradu, ali i u vinskom podrumu, prate nas isključivo prirodni pripravci, energija i moć svemira i veliko poštovanje prema svim živim bićima. Isto tako, tamo su i stvorenja koja ne možemo vidjeti golim okom i ta stvorenja imaju vrlo važnu ulogu u podrumu kasnije. Ovaj zdrav i jedinstven prirodni proces, koji se već dogodio prije našeg postojanja, osjeća se i u svim našim vinima koja vas okružuju životnom energijom, osjećaju se potpunije, izraženijeg su okusa, mirisa i bogatije boje. Sva naša vina su također macerirana, što nam daje još više prirode. Sva vina sazrijevaju u drvenim bačvama i spontano fermentiraju, bez dodanih odabranih mikro-životinja. Prema opisu naših vina, lako ćete pronaći sebe i svoja vina, što naravno odgovara i vašem karakteru.
Prema njegovim riječima, „bilo bi arogantno misliti da sve znamo, jer možemo biti samo ponizni i zahvalni što imamo priliku raditi na zemlji i učiti od nje“.

Radovan ima i veliku ampelografsku zbirku s više od 100 različitih loza!
Posjeduje ekološki certifikat od 2007. godine, a od 2014. i Demetrov certifikat, koji se dodjeljuje samo onim poljoprivrednim gospodarstvima na kojima se radi po striktnim standardima biodinamičkog uzgoja – u harmoniji s prirodom.


Comments are closed.